Ne dajte da vas zavedu (B. Brecht)
prilog: Ivica Košak
Dijalog i diskusija su cilj, a ujedno i sredstvo rada Hrvatske kulturne zajednice/ Ogranka Matice hrvatske u Wiesbadenu. Niz javni tribina, otvorenih susreta i nastupa koji će ostati zabilježeni u časopisu Riječ[1] kao svjedočenje o interesu i potrebama (ne samo) iseljenika iz Hrvatske nego i njihovo (ne-)snalaženje u novoj sredini.
Kulturni identitet ne samo da prenosi osjećaj pripadnosti, već je i važan stup zajedničkog života u multietničkom državljanstvu. Položaj ljudi i skupina, kako hrvatskih tako i drugih migranata, u stranom društvenom sustavu bio je često razmatran u panel diskusijama zajednice.
Kroz cijeli život migranti imaju različite društvene uloge u svom europskom okruženju. Ponekad djeluju u nekoliko uloga istovremeno u različitim društvenim okruženjima koja se samo u maloj mjeri preklapaju.
Nastala dilema koja je ovdje sužena na promatranje uloge jezika u definiranju osobnog karaktera zahtjeva refleksiju, dijalog i diskusiju i o kulturi hrvatskih migranata kao europskih građana i uključiti rezultate u rad udruge.
Talog na dnu čašice razgovora
Francis Galton, u djelu Measurement of Character iz 1884. godine predstavlja pokušaj steći predstavu o broju prepoznatljivih aspekata ljudskog karaktera brojeći u odgovarajućem rječniku riječi koje se koriste za njihovo izražavanje. Pronašao je oko tisući različitih izraza koji nijansirano predstavljaju osobne značajke. U većini slučajeva svi ti izrazi ne samo da imaju dodirne točke nego se i preklapaju u definiciji svojstva karaktera.
Galtonov rad doprinio je značajnu u stvarnu tzv. leksičke hipoteze, na njemačkom govornom području poznata i kao sedimentacijska hipoteza. Unatoč određenim varijacijama u njezinoj definiranju i primjeni, leksička hipoteza se općenito definira s dva postulata: Prvi kaže da će one osobnosti koje su važne za grupu ljudi s vremenom postati dio jezika te skupine, a drugi tvrdi kako je vjerojatno da će važnije osobine ličnosti biti kodirane u jezik kao riječ. Leksička hipoteza doživjela je procvat u engleskoj i njemačkoj psihologiji početkom 20. stoljeća i postala glavni je temelj za proučavanje strukture osobina ličnosti u mnogim kulturološkim i jezičnim okruženjima.
Počevši od Galtonova postuliranja leksičke hipoteze, preko inicijalnih istraživanja strukture pridjeva u Sjedinjenim Američkim Državama, leksički pristup i njemu pripadaju}e taksonomije proširile su se u novije vrijeme i na druge zemlje i na istraživanja struktura drugih vrsta riječi. Ta su istraživanja uglavnom potvrdila međukulturalnu prihvatljivost vele-petorog ili Big-Five modela ličnosti (ekstraverzija, ugodnost, savjesnost, emocionalna stabilnost i intelekt), no pokazala su da postoje i određene kulturalne specifičnosti.
Gotovo stoljeće poslije Galtona, Lewis R. Goldberg zaključuje kako bilo koji razumno veliki broj riječi, pridjeva za osobine ličnosti na kraju pretvara u vele-petore (Big-Five) faktorske strukture i da se gotovo svi takvi termini mogu reprezentirati unutar tog modela. Tih velikih pet faktora (ili velepetori model) Goldberg naziva:
- introverzija – ekstraverzija,
- ugodnost,
- savjesnost,
- emocionalna stabilnost i
- intelekt.[2]
Skupina istraživača leksičkoga pristupa prikupila je i u Hrvatskoj iz dvaju izvora 1400 opisnih osobina ličnosti, uglavnom pridjeva koju reprezentiraju Big-Five model i za hrvatski jezik.[3] Peterokraka ruža vjetrova razlikuje se u pojedinim segmentima, ali u načelu odaje pripadnost indoeuropskom krugu kulture i jezika.
U masovnoj situaciji, pojedinac je lakovjeran i podložan je psihološkoj infekciji
Osobni karakter prema Big-Five modelu izrađuje se na temelju upitnika. A moguće je i (zlo-)upotrebom osobnih podataka iz socijalnih mreža dobiti sliku karaktera pojedinca, a koja može poslužiti za predviđanje ili za manipulaciju budućeg ponašanja.
Na manipulativnu odliku pojedinca u grupi (massi) upozorio je već u 19. stoljeću francuski antropolog Gustave Le Bon u djelu Psihologija mase, gdje predstavlja osnovne pojmove masovnog ponašanja i stoga se smatra utemeljiteljem masovne psihologije.[4] Pod dojmom fundamentalne promjene vrijednosti zapadnog društva i rastuće političke moći masa, Le Bon je odlučio istražiti ovaj fenomen. Njegov rad predstavlja sistematsko ispitivanje mase kao psihološki razumljivog objekta. Prema Le Bonu, pojedinac, čak i kao pripadnik visoke kulture, gubi sposobnost kritike u masi i ponaša se na afektivan i primitivno-barbarski način. U masovnoj situaciji, pojedinac je lakovjeran i podložan je psihološkoj infekciji. Stoga jedan vođa lako upravlja masom.
Le Bon opisuje te 1895. godine:
– kako diktatori uzimaju vlast
– kako propada socijalizam
– kako današnji političari uvijek upravljaju time da mi glasamo za njih.
Masa prema Le Bonu nije gomili koja bi bila samo zbroj i prosjek komponenata, već kombinacija i stvaranje novih komponenti. Baš kao što određene komponente u kemijskoj sintezi, npr. baze i kiseline stvaraju novu tvar čija su svojstva potpuno različita od onih komponenata koja sudjeluju u njegovom stvaranju. A prema leksičkoj hipotezi, ta kombinacija i stvaranje novih komponenti u društvu odraziti će se u jeziku te skupine.
Literatura bolje opisuje društvo od političkih ideologija
Umberto Eco, talijanski romanopisac, esejist, filozof i jezikoslovac istražuje već od pedesetih godina 20. st. utjecaj masovnih medija na masovnu kulturu. Njegova pozornost je posebno bila usredotočenost na povezanost diktature i masovne kulture, kako se to odražava u Vječnom fašizmu, jednom od poglavlju eseja Pet moralnih spisa.[5] Eco identificira karakteristike takozvanog vječnog fašizma koji je prema njegovoj analizi literature i jezika: kult tradicije, odbacivanje modernizma, kult akcije zbog akcije, neslaganje kao izdaja, strah od razlika, apeliranje na frustrirane srednje klase, opsjednutost zavjerom, mačizam, kvalitativni populizam TV i Internet … Iz govora, tj. riječi i teksta, prema Ecu, moguće je otkriti maske fašizma koje su se reproducirale uvijek i u svakom dijelu svijeta.
Na puno širu opasnost masovne manipulacije upozorava Jaron Lanier, američki pisac u oblasti računarske filozofije. Lanier se smatra osnivačem polja virtualne realnosti. U knjizi Tko posjeduje budućnost?[6] Lanier upozorava na naizgled nezadrživo gomilanje podataka predstavljenom kao Big Data (Velika količina podataka). Big data je pojam koji se odnosi na velike količine različitih vrsta podataka koji brzo nastaju iz velikog broja različitih vrsta izvora.
Poput g. n. projekta iz 19. st. u kojem se pokušava steći predstava o određenom broju prepoznatljivih aspekata ljudskog karaktera, brojeći u odgovarajućem rječniku riječi, a koje se koriste za njihovo izražavanje i obrada velike količine podataka uz pomoć računalne (umjetne) inteligencije dolazi do prepoznatljivog obrasca za osobnu sliku pojedinca i koja može poslužiti za predviđanje ili za manipulaciju budućeg ponašanja. Ovaj tehnološki iskorak predstavlja prema Lanieru izravnu opasnost za slobodu i samoodređenje. Lanier vidi uzrok današnjih ekonomskih problema u paradigmi (naizgled) besplatnih ponuda i usluga na internetu. On opisuje funkciju internetske industrije, posebno sirenskog servera kao dominantna platforma s naizgled besplatnim uslugama i uslugama i koji dobiva gotovo neograničeno, praktički besplatno, manje ili više osjetljive podatke korisnika interneta. Vlasnici tog sirenskog servera koriste inteligentne algoritme kako bi što točnije odredili informacije o ponašanju te potrebama korisnika, kao kupaca za svekolike ponude. Korisnici i proizvodi su međusobno ovisni. Te informacije formiraju stvarni kapital s kojim se zarađuje: Operatori ovih platformi ne prodaju ove podatke svojim stvarnim kupcima u oglašivačkoj industriji, pružateljima usluga, trgovini ili proizvodnoj industriji, već nude prilagođene reklamne kontakte, tako da zadržavaju ekskluzivni pristup korisnicima – često čak i kontrolu nad novčanim transakcijama. Da bi osigurale izvore svog poslovanja, platforme rade sa sustavima povratnih informacija koji koriste suptilne oblike nagrade i kazne, poput onih koji se vide u razvoju kompjuterskih igara, a koji u pravilu rađaju ovisnost.
Lanier je bio dobitnik Nagrade za mir u povodu Svjetskog sajma knjiga u Frankfurtu/M. 2014. Njegovo upozorenje nije bilo isprazno. 2016. Privatna kompanija Cambridge Analytica (CA) iz Velike Britanije koristila je tehnologiju iskopavanja podataka (posebno otuđivanje podataka u društvenim medijima) za razvoj strateških komunikacija u internetskim izbornim kampanjama.[7]
Personalizirano oglašavanje iskazalo se kao uspješna metoda za predviđanje ili za manipulaciju, jednako u procesu političkih izbora kao i kod potrošačkog ponašanja. Tako je već davno naslućena ideja o odrazu psiholoških karakteristika u jeziku i govoru te izjašnjavanju kroz društvene mreže, prerasla u radnu hipotezu i potvrdila da jezik, govor i riječi određuju, definiraju ponašanje gomile.
Od amoralnosti u malim količinama nema grižnje savjesti
Aldo Zanelli autor je knjige Analiza metafora u hrvatskom lingvističkom stručnom časopisu Jezik od 1991. do 1997. [8] Zanelli podvrgava analizi članke hrvatskih akademika. Navodi da su članci nastajali u okolnostima obilježenima nacionalizmom. Zanelli ukazuje na to kako se pomoću metafora narativi ili ideologije o jeziku konstruiraju u tim člancima. Zašto baš metafora? Zato što one svakodnevni jezik velikim dijelom neprimjetno prožimaju, poput poruka u društvenim mrežama i mogu služiti kao sredstva za oblikovanje stvarnosti, te za manipulaciju.
Njima ide na ruku jedna posebna osobna karakteristika svakog pojedinaca, a što je poseban predmet istraživanja ponašanja – bihevioralne ekonomije.[9] Bihevioralna ekonomija je disciplina koja ispituje iracionalnosti ponašanja kao odmake ili pristranosti od modela racionalnog ponašanja, odnosno psihološka disciplina koja sintetizira empirijske nalaze u prvome redu iz psihologije i ekonomije. Uključujući i ponašanje životinja. Bihevioralna znanost obuhvaća analizu ponašanja ljudi: što ljudi rade, govore i pokušava razumjeti, objasniti, opisati i predvidjeti ponašanje.
U znanstvenom radu Nepoštenost u svakodnevnom životu i njezine posljedice za politiku[10] opisuje Dan Ariely studiju o ponašanju potrošača, u kojoj je sudjelovala i Nina Mažar, njemačka znanstvenica hrvatskoga porijekla iz Wiesbadena. Oni tumače kako se pojedinci nose s iskušenjima i zašto se ponašaju amoralno dok istovremeno održavaju pozitivnu sliku o sebi. Ljudski je rješavati iskušenja jednako kao i životne dileme tako da se vara, odnosno ponaša nemoralno. Nepoštena djela previše su rasprostranjena u svakodnevnom životu. I sve dok se nepoštenje odvija u okvirima koje smo si ili sami zadali ili preuzeli od (pokvarenog) okoliša, ostajemo čiste savjesti. Paradigma trule jabuke koja kvari cijelu košaru voća je znanstveno dokazana. Od amoralnosti u malim količinama nema grižnje savjesti.[11] Pozitivno društveno uređenje zahtijeva zato efikasniji pristup za smanjivanje amoralnog ponašanja i za to nije dovoljno samo povećavanje kazni ili populistički zahtijevati nužnost ilustracije. Neophodno je kreirati takvo društveno okruženje u kojemu će pojedincima biti otežano da zavaravaju sami sebe.
I ne dajte da vas zavedu (B. Brecht)[12].
[1] http://www.rijec.hkz-wi.de/
[2] Lewis Robert Goldberg: An alternative “Description of personality”. The Big-Five factor structure. Journal of Personality and Social Psychology, 59, 1990.
[3] Kardum, I. i Smojver, I: Petofaktorski model strukture ličnosti: izbor deskriptora u hrvatskom jeziku. Godišnjak Zavoda za psihologiju, Rijeka, 91-100, 1993.
[4] Gustave le Bon, Psychologie des foules, Paris 1895. Vidi i http://www.hkz-wi.de/rijec/pismohrana/rijec-47-inhaltkazalo/psychologie-der-massen.html
[5] Umberto Eco, Cinque scritti morali, Bompiani 1997. Vidi i njemački prijevod: Umberto Eco, Vier moralische Schriften. Aus dem Italienischen von Burkhart Kroeber. München, Wien: Hanser 1997 (Cinque scritti morali. Milano 1997).
[6] Jaron Lanier, Wem gehört die Zukunft? Du bist nicht der Kunde der Internetkonzerne. Du bist ihr Produkt. Aus dem Amerikanischen von Dagmar Mallett und Heike Schlatterer. Hoffmann und Campe, Hamburg 2014.
Vidi i http://www.idsteiner-mittwochsgesellschaft.de/dokumente/2014/20140924_Jaron%20Lanier.pdf
[7] CA je nastala 2013. kao podružnica britanske tvrtke SCL Group kako bi sudjelovala u američkim političkim kampanjama. CA je bila angažirana na prikupljanju podataka o internetskim korisnicima i društvenim mrežama, sastavljanju njihovih psiholoških portreta i razvoju personaliziranog oglašavanja.
[8] Aldo Zanelli. Eine Analyse der Metaphern in der kroatischen Linguistikfachzeitschrift Jezik von 1991 bis 1997 u https://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=289980
[9] Biheviorizam je pravac u psihologiji (začetnik J. B. Watson, početak XX stoljeća), koji kao metodu prihvaća samo objektivno opažanje i mjerenje, a kao predmet samo objektivno ponašanje, tj. ono ponašanje i učinke ponašanja koji se mogu objektivno opažati i mjeriti.
[10] https://econpapers.repec.org/paper/fipfedbwp/06-3.htm Pregledano 17. 07. 2020.
[11] Riječ br. 45/46, HKZ-Wiesbaden 2014. Str. 16.
[12] Berthold Brecht: Gegen Verführung/Laßt euch nicht verführen!… Berlin, 23. September 1918. Hrvatski prijevod pjesme uglazbio je Ibrica Jusić, ovdje Live in HNK 2004.: https://www.youtube.com/watch?v=vlkhVJ_PytQ