Pjesnikovi stihovi umjesto oproštajnih riječi…
Simu Laci
bacam pogled kroz prozor
tmuran dan bez kiše
napetost među oblacima
ćutim na jeziku
pecka me statika
djeca u parku zanesena
umetanjem greda u svoje
vizije svrhe
bake, i djedovi na klupama
u dubinama pričaju sa sobom
Na stolu bijeli papir
pribor je na mjestu
Ja nisam
Nestalo mi je leda
topli viski žeže
želudac drugačije
bez prave snage
ali upornije
Park je opustio
lagana kišica vlaži
zgužvane ostatke trave
klupe i grede polugole
prije deset
godina ofarbane
ne odustaju
nije im u prirodi
Na stolu bijeli papir
pribor je na svom mjestu
I Ja sam…
spreman sam
prvo slovo otrgnut
bez latica cvjet s grma,
prasak odlomljene grančice
Na bijelom zidu iza leđa
performans
nadrealne apstrakcije
klizi prema svom spokoju
Na bijelom papiru
crveno – siva tinta ispisuje
znalci bi rekli stihove
čudno, …..
trebao bih već prestati
ispisivati te
nečitke spiskove
neostvarenosti