Nada Vučičić
Svemir ne poznaje “vrijeme”
srce – daljinu
gledam okom
a duša vidi
na vrhu brijega zeleno plavog
praznom rukom sjenu stvaram
da sunce smirim sliku bistrim
otimam daljini lik nestvaran
ne plaču kiše ljetno je lice
rasulo kose brijegom
uzdasi trava na vrućini
kolo su nezavršeno
u dvorcu srca molitvom
pokušavam iskupiti vrijeme
doseći svemir bezvremeni
vodom s česme isprati sjene
s vrha brijega odmiču jutra
grad ih s radošću prima
kroz koprenu čipkane magle
rasula se daljina…
______
Nada Vučičić, rođena je 1949. u Splitu. Piše poeziju, kratke priče, osvrte, crtice i slika. Ilustratorica je naslovnica stihozbirki drugih pjesnika. Voditeljica je dalmatinske podružnice Kulture snova Zagreb – Krug Split, TRSTIH – projekt knjižnice Marko Marulić – Split.
Voditeljica 4 General Svijeta poezije – nagrađena zlatnom i srebrenom medaljom za rad u Scuola di Poesia-School of Poetry-Hrvatska Delegacija
Zbirke: “Poezija riječi i boje” – Kultura Snova – Zagreb, 2014. (oslikana zbirka), “Dok te sanjam” – Subotica, 2015., “Buvljak nedjeljom” – Hrvatska – Kerigma pia 2018.,
“Tko je kriv” – male priče (Crna Gora i Srbija) 2017.
Treća nagrada za priču – Pisci i Književnost; Prva nagrada – Najljepše ljubavno pismo – Knjižnice grada Zagreba; Otok Krk – priznanje za najljepšu pjesmu posvećenu drugoj osobi; Prva nagrada – Italija “Citta del Galateo“ za priču.
Uvrštena je u petojezičnu antologiju poezije ‘Balkanski glasovi’.
Pjesme i priče su joj objavljene u preko 70 zbornika u Hrvatskoj i zemljama okruženja.
Desetak samostalnih i zajedničkih izložbi. Članica likovne udruge „Emanuel Vidović“ Split.