GRGUR AKRAP : „SLIJEPI SLIKAR“ – izložba u zagrebačkoj galeriji „Kranjčar“, otvorena je do 07. kolovoza.
piše: Lada Franić-Glamuzina
Zagreb/ Je li se vama ikada dogodilo da vidite slike nekoga slikara i da ste zbunjeni, uskovitlani, da vam je čak neugodno koliko ste isprovocirani i šokirani?
To sam upravo doživjela prošli mjesec! Mislila sam da me više ništa ne može iznenaditi. No, život je nepredvidiv!
Bila sam toliko isprovocirana slikama jednoga mladoga slikara iz mojih Dugava. Slikar se zove Grgur Akrap!
Hvala ti Bože na Instagramu! Već nekoliko tjedana neprestano se vraćam na njegov profil, gledam slike, boje, oblike… Razmišljim, kopam po njima, tražim naslove slika, pitam, pišem slikaru…
I tako… slegoše se meni svi ti dojmovi i odoh ja drito na Kaptol u galeriju pogledati izložbu!
Zatekoh slikara u galeriji, koja sreća, Bože moj!
Imadoh sreće pa mi je slikar posvetio dovoljno vremena i objasnio mi mnogo toga o svom radu, odgovarao strpljivo na pitanja.
Zašto naslov „Slijepi slikar“ dati izložbi slika koje pršte od jarkih boja? Prva kontradikcija!?
Grgur Akrap o svojim slikama kaže:
„Slike iz ciklusa „Slijepi slikar“ slikane su vrlo spontano i intuitivno i dolazile su u obliku unutarnjih vizija. Naslov izložbe „Slijepi slikar“ odnosi se na stvarnost koja nije toliko vidljiva, varljiva i nametljiva kao fizička stvarnost u kojoj živimo. Nazvao bih ove slike svojevrsnim odrazom duha. Međutim, važno je reći da nisam slikao da bih ispričao priču, namjera je bila zaobići jezik riječi i potpuno se prepustiti jeziku slikarstva. Što se tiče interpretacije, dopustio bih svima da vide što žele ili mogu vidjeti, to je za mene neka vrsta slikarske poezije.“
Slikar i sam kaže kako nije želio pričati nikakvu priču, svatko može u njima vidjeti što želi… To je odlična polazišna umjetnička točka. Možda je time želio začepiti usta nekim lajavcima… No, ja ne mogu a da u svakoj toj slici ne vidim bujicu stihova, simbola, značenja, općeljudskih i dubokih…
To su oslikane pjesme, svaka slika je lirska interpretacija koja i izaziva mnoštvo osjećaja, asocijacija, oduševljenja, pitanja. Značenja i stihovi roje se nezaustavljivo u mojim mislima, cijeli kovitlac koji treba obuzdati – iako to autor ne želi. Ne mogu si pomoći!
On krši pravilo – oduzima slikarima vid, a promatračima nudi sljepoću!!!
Kako se usuđuje?
Zato, kako autor sam kaže, da bi se promatrač ili umjetnik zagledao u svoj unutarnji, duhovni svijet. Promatrač i umjetnik moraju oslijepiti da bi vidjeli ono od čega su uistinu satkani, od kojih niti i kojih materijala.
Moraju postati slijepi za ono trivijalno, prolazno što okružuje materijalni svijet jer mu odvraća pozornost od onoga jedino bitnog – sebe!
Oduzimajući sposobnost vida slikar stvara nekakvu potpuno začudnu, novu obrnutu sinesteziju u kojoj promatrača stavlja na muke, tjera ga da bude iskren prema sebi, da slijep tapka u mraku svojih duhovnih zidova.
Slike krše postojeća komercijalna pravila, napravljen je odmak od jeftinih, tržišnih vrijednosti, npr. slika „Mjerenje dubine“ prva koja me stavila na muke. Kako izmjeriti dubinu neke misli, riječi, slike, kako? Zastati i zapitati sebe što je u našoj nutrini ono što je najdublje, najvrednije, najmračnije, najkrhkije…
Ovdje svakako imam niz književnih asocijacija o kojima sad ne želim pisati, ali to je slika s mnogo riječi, značenja i propitivanja.
Može li se izmjeriti dubina nečije duše, vjere, ljubavi?
Može li se nositi teret kao što ga nosi „Ljubičasti lovac“ taj teret je neka divlja pantera… ali skoro prozirna. Crnoljubičsati lik stoji uspravno i nosi taj prozirni teret u obliku zvijeri koja ga pritišće svom svojom težinom.
Zar to nije križ što ga nosi? A ne želi ga pokazati drugima i ne želi ga pustiti, ne želi ga ostaviti? Želi ga iznijeti i uspjeti u tom naporu!
Ne vidim u njemu Sizifa, ne – u „Ljubičastom lovcu“ vidim hrabrost koja se uhvatila u koštac sa svojim životnim teretom i želi ga iznijeti pobjedonosno do kraja, nikad ne odustati bez obzira koliko bilo teško…
Autor mi je objasnio slikarsko oblježje obrnute piramide koja je njega kao slikara intrigirala na „Ljubičastom lovcu“: Kako prikazati i okrenuti tu slikarsku tradicionalnu priamidalnu kompoziciju koja je dokazano skladna?
Mislim da je uspio i ovdje okrenuti naglavce tu piramidu i reći mnogo toga.
Moderno, uvažava tradiciju, njegov rad počiva na odličnim tradicionalnim temeljima koje slikar Grgur Akrap pokušava okrunuti u jednu svoju individualnu poetiku. Za sada mi se čini da uspijeva spojiti moderno, individualno, neobično, novo i tradicionalno.
Naime, uvjerena sam da samo takav „Ljubičasti lovac“ može uloviti „zlatnu ribu“ i to ogromnu zlatnu ribu koju je prikazao na slici „Dječak sa zlatnom ribom“.
Opet ne mogu a da to ne povežem s književnim asocijacijama.
U svim bajkama o zlatnim ribama i ispunjavanju želja, koje usput budi rečeno su čiste ucjene jer zapravo riba želi učiniti bilo što da bi preživjela…
Dakle, sve te ulovljene zlatne ribe zapravo su bile ribice, malene i sićušne pa proporcionalno tome i želje su mizerne, materijalne i prolazene.
No, u Grgurovoj slici „Dječak sa zlatnom ribom“ vidim opet veliko odstupanje, iskorak, začudnost i predimenzioniranost.
Pitam se opet: Tko može uloviti tako veliku zlatnu ribu? I koga ili što bi ta riba označavala?
Mislim da se odgovor donekle krije u onom „Ljubičastom lovcu“ koji ima hrabrosti i upornosti da dođe do cilja i ostavari svoj san.
Zar ne želimo svi biti „ljubičasti lovci“?
Slike u potpunosti uspijevaju usmjeriti pozornost na unutarnji svijet umjetnika, na mir, čistoću, snagu, iskrenost i harmoniju boja i misli, spojiti moderno, individualno i originalno te tradicionalno. To tradicionalno više se očituje u odabranim motivima (kentaur, sveti čovjek, zmija, zlatna riba, dolazak proljeća, plagijator…) a moderno i originalno očituje se u bojama, oblicima, potezima kista, kompozicijom, asocijacijacijama i složenosti poruka, zatim osljepljivanjem slikara kao naslovnoga motta cijele izložbene likovne fantazije.
Čudesna sinestezija na Kaptolu! Eto, hrvatska likovna umjetnost dobila je zlata vrijednu umjetničku veličinu. Upecali smo „zlatnu ribetinu“ koja se zove Grgur Akrap!
Pa sad, dragi Grga, oprosti, ali kako gledati tvoje slike i ostati bez teksta???
To je nemoguće!
P.S.
Moji osjećaji i zadivljenost slikama Grgura Akrapa namaju nikakve veze s ovim impozatnim popisom izložbi iz životopisa (čak nisam sve navela) niti s priznanjima i nagradama koje je ovako mlad umjetnik već pobrao.
Naime, to mi je Grga poslao kad sam svoje mišljenje i tekst već bila formirala. Nisam likovna kritičarka, no svojim književnim ticalima i senzibilitetom uspjela sam naslutiti i vidjeti ogroman talenat u slikama svoga bivšeg učenika kojemu sam predavala književnost i hrvatski jezik te mu bila razrednica četiri godine.
Iako nemam ništa s njegovim talentom i uspjehom, osjećam se sretno i ponosno kao da je moje rođeno dijete.
……….
Grgur Akrap rođen je 1988. u Zagrebu. 2013. diplomirao je na Nastavničkom odsjeku Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu u klasi prof. Damira Sokića.
Član je HDLU-a od 2012, a HZSU-a od 2018.g.
Izlagao na brojnim samostalnim i skupnim izložbama u Hrvatskoj i inozemstvu. Dobitnik je nekoliko nagrada od kojih se posebno ističu Nagrada za mladog umjetnika na 3. bijenalu slikarstva, Nagrada Muzeja suvremene umjetnosti u Zagrebu na 51. Zagrebačkom salonu, Nagrada Iva Vraneković – umjetnik umjetniku na 4. bijenalu slikarstva i Grand Prix Erste Fragmenata 15.
Živi i radi u Zagrebu.
13 samostalnih izložbi:
2020. Slijepi slikar, Galerija Kranjčar, trenutno u Zagrebu
2019. Dvije sobe, Muzej suvremene umjetnosti u Zagrebu
2018. Dihotomija, Galerija Buljat
2017. Noćno lovište, Galerija Zlati Ajngel
Noćno lovište, Knjižnica Marije Jurić Zagorke
2016. Gradska galerija Dubrovnik
Vrtlarov Vrt, Galerija Matice hrvatske
Obećana zemlja, Galerija Lamparna, Labin
2014. Mjerenje svijeta, Galerija Kravata, Hvar, Mjerenje svijeta, Galerija SC, Zagreb, Mali i veliki igrači, Galerija Kristofor Stanković, Ciklus Mladi umjetnici u Galeriji „Kristofora Stankovića“ Gradske skupštine Grada Zagreba
2012. Sedam lakih komada, Kino Klub Grič, Zagreb
Mnogobrojne skupne izložbe.
…
Izložba “Slijepi slikar” Grgura Akrapa, u zagrebačkoj Galeriji „Kranjčar“, ostaje otvorena do 7. kolovoza.
Galerija “Kranjčar” je na adresi Kaptol 26.