Igor Divković
Pra, pra, pra, pradidovina
Iznad Knina
tvrda stina,
još je tvrđi
na njoj grad.
Iznad grada
jarbol, stijeg.
Sunce, ljeti,
svud ga sveti,
zimi, bura,
snijeg mu prijeti.
Iznad Knina
tvrda stina,
još mu tvrđi
bedem, zid.
Na bedemu
Zvoni-mir.
Svud je stamen,
kao kamen,
kao gorska
bila hrid.
Iznad Knina
tvrda stina.
Vijek vjekuje
vječni grad.
Većma star je,
navijek mlad.
Zimi bura,
snijeg mu prijeti,
sunce ljeti
svud ga sveti.
AMEN
Hoću,
sve dane u tjednu,
hoću
danju
i noću,
svoj dom,
svoj grad,
svoj Srijem,
Dunavu,
svom,
okrenut trijem.
Hoću,
uvijek i navijek,
u vijek vjekova,
amen,
svoju njivu,
svoj voćnjak,
svoj vrt,
očinjeg dvora
kamen,
maternje riječi
znamen.
Hoću,
danas
i sutra,
također, hoću,
hoću noću
i danju,
svoju Vuku
svoj Vučedol
svoj Vukovar
svoj Srijem
u srijetnom stanju.
LIBERTASI,
Iznad Vuke, iznad Srđa,
iznad Gvozda, iznad Knina,
leti slavuj do slavuja,
leti grdelin do grdelina.
Festivali od pjevica,
muzikalnih ljepotica.
dižu pjesme u visine,
u hrvatske te vedrine.
Pade balvan sred Plitvica.
Vedar dan se naoblači.
Iz topova grmi, sijeva,
protiv ptica, protiv pjeva.
Oni, koji crn mač kuju,
od mača će i poginuti.
Oni, koji neće pjesmu,
slušati će grom, oluju.