Sven Adam Ewin
Čitam i listam do neko doba
Pa sklapam knjigu…val me nosi…
O, sretno, drago, djetinje doba,
Ljúlja pod šljivom…
Vjetar u kosi…
Gleduckam prema kućici staroj,
U kojoj dida piše, piše…
Onda pogađam
Što li će biti
Za minutu il’ nešto više:
Hoće li prvo
Izaći dida,
S papirom praznim i bez slova,
Ili će prije,
Kroz prozor mali,
Izlepršati pjesmica nova?
Pa ne znajuć’ kud bi
Od sreće same,
Dolepršati…
Na moje rame.