tekst: Sonja Breljak
foto: Barica Bitunjac i Karmen Meić
Berlin/ Stanica podzemne željeznice U7 Ferbelliner Platz u berlinskoj općini Charlottenburg-Wilmersdorf čest je moj cilj i nakon teških radnih dana.
Naime, tu nedaleko je lijep vrt jednog restorana gdje ponekad, u sjeni drveća širokih krošanja koja bacaju ugodnu sjenu za vrućih dana, pijem kavu s dobrom prijateljicom.
Kad se do sita napričamo onda prošetamo do nedaleke vijećnice gdje je iza, na velikom i suncem objasanom Trgu Julius-Morgenroth, skoro tri metra visoka statua Marka Marulića.
Nekad smo na Marulov rođendan odlazili u većem broju do ovog vrlo uspješnog kiparskog rada Slavomira Drinkovića. Prema dugogodišnjim inicijativama koje su stizale iz Saveza hrvatskih društava Berlina u njegovoj plodnoj fazi kojoj je predsjedao naš dragi, pokojni Ivan Bitunjac, podno ovog spomenika ocu naše književosti, nalazili bi se o Marulovom rođendanu i Nijemci i Hrvati, pročitao koji stih ili esej (o) pjesniku ili njegovoj Juditi u čast.
Posljednjih godina, kako među nama više nema Ivana Bitunjca i aktvnog Saveza hrvatskih društava, potpuno je nestalo zajedničko polaganje cvijeća a da ne pričamo o kakvim većim slavljima i proslavama važnih obljetnica. Usamljeni strukovi cvijeća i svijeća uz Marulov rođendan, znali su ipak osvanuti podno kipa. No, bilo nas je sve manje i manje. Ni susreta, ni podsjećanja a ni dogovora s predstavnicima Grada, splitskog prijatelja.
Sjećam se dobro i ovog detalja. Jedne godine nas nekoliko položismo lijep vijenac od prirodnog cvijeća Marulu pod noge pa odosmo na kavu u obližnji restoran. Po povratku a prije razlaza, poželjesmo još jednom baciti pogled na učinjeno, kad tamo već niti traga ni vijencu ni cvijeću, samo Marulić uspravan stoji i prstom pokazuje redove u knjizi.
Marula nedavno posjetih jer na dan obljetnice njegova 570. rođendana nisam u Berlinu. Obradova me vijest o osvježenoj inicijativi i obnovljenom zajedničkom polaganju cvijeća u povodu, kako okrugle, 570. obljetnice pjesnikova rođenja, tako i jubilarne 50. obljetnice prijateljstva dva grada, našeg Splita i berlinske općine Wilmersdorf kasnije spojene s općinom Charlottenburg.
Bila bi to sasvim sigurno velika i lijepa proslava kakvu dva grada i zaslužuju i kakve su znali i prije organizirati, no sad i virus diktira život i isključuje slavlja i velika okupljanja.
Dakle, u popodne netom prošlog utorka, kod Marulova spomenika okupili su se Petra Radić, prva tajnica u Veleposlanstvu RH u Njemačkoj, Arne Herz, zamjenik gradonačelnika općine Wilmersdorf-Charlottenburg, Jochenn Götze, predsjednik Deutsch-Kroatische Gesellschaft, inače počasni građanin Splita, Karmen Meić, predsjednica Hrvatske kulturno-umjetničke i sportske zajednice Berlin te nekolicina hrvatskih građana.
Spustili su cvijeće pod noge hrvatskom velikanu čije kiparsko otjelovljenje na berlinskom trgu, svjedoči i naše postojanje, postojanje i prijateljstva dva grada koje je i iznjedrilo postavljanje spomenika te postojanje i nezaboravljanje najljepšeg nam jezika na svijetu kojeg smo melodiju u se upili zajedno s majčinim mlijekom i prvim uspavankama s njenih usana te ga takvog nosimo širom svijeta.
Ponovilo se i dogodine, u još većem broju i bez svega što ograničava život i njegovu radost. Vidimo se kod Marula!
