Nada Vučičić
Samo ti i ja znamo
za tragove u pijesku ostavljene
na zimskoj plaži sa stražom galebova
dok pjevušili smo staru pjesmu
i smiješili se morskoj pjeni
i srebrenoj Luni na srebrenom valu
kad san smo započeli
Tad činilo se vrijeme varkom
i more svemirom zemaljskim
i svjetla grada u daljini tek
zvijezda jedna što otrgla se nebu
željna
u naše oči da se smjesti
Sad svjetiljke na lađama svijetle
i koraci u pijesku uspomena utisnuti
zvijezde dokaz krhotine varke jedne
dočekuju milostivo jutra
koje pazi
da nam vjetar
stope ne ozlijedi