Marica Žanetić Malenica
Na postaji pustoj u Josipdolu
truckam se vlakom k sjeveru
sretna što na kotačima jesam
nebitno u kojem idem smjeru.
Tračnicama il’ cestom se vozim
kad dani zaprijete bojom sivom
nebom letim il’ plovim morem
u kretnji ćutim se sasvim živom.
Na pustoj postaji u Josipdolu
hrleći tako kroz prostranstva
sjetih se, ne znam zašto, Tina
i njegova svemirskog bratstva.
(iz zbirke „Žena svojih godina“)