Slavica Sarkotić
Sanjaju li leptiri o raju
Dok sa krila trusi im se prah
Oni koji tako kratko traju
Ljepote koja oduzima dah
Sanjaju li leptiri o sreći
Dok šareni lete ponad cvijeća
I o tome kako vječnost steći
Lomni i krhki kao plamen svijeća
Sanjaju li leptiri o raju
Ili žive tek za jedan dan
Jer ionako sve ide svom kraju
I život traje kratko kao san
I čovjek je baš poput leptira
Život prođe učas i bude mu žao
A kad stane na prag vječnog mira
Ostane ljubav što drugima je dao