Slavica Sarkotić
Što smo?
Odbljesak Sunca na listovima drveća u predvečerje
Hologrami davno nestalih svjetova
Rosa koja iščezava na podnevnoj vrućini
Ili samo krhke priče u prolazu između dvaju svjetova
Nepostojani, lomni, zarobljeni u kavezima utabanih života
Upravljani algoritmima kojima ne razumijemo značenje
Kažu da je Bog ugradio Ljubav u ljude
A onda kad poželi uzima ljude i ljubav
Tko smo na ovoj kapljici obješenoj poput suze u Svemiru?
Tek beznačajni mjehurići pjene što se sami od sebe rasprskavaju
Ili ipak ostavljamo neki trag za sobom
Poput one zvijezde koja je sinoć pala
Projurivši noćnim nebom prije nego sam uspjela poželjeti želju?
Tko smo?
Nepoznati jedni drugima pa i samima sebi
Živimo li samo u svom svijetu ili i u svjetovima drugih
Nama sličnih
Okruženi upitnicima
I stvarnošću krhkijom od nas samih
Uvijek na skliskom terenu
Sav život ustvari stane u jedan treptaj oka
I onda opet ispočetka
12.7.2021.