Slavica Sarkotić
U svili sutona dotiču mi rame
Kad tiho prizemljuje suhi list
Kada gasnu danje panorame
I kad se zamagli obzor čist
Ovlaš me dotaknu, nježno, blago
Sjene neke davne, nevidljive svakom
Osmjehnem se sjetno i bude mi drago
Kao kad golub zaleprša zrakom
I osjetim tada, sigurna sam pače
Da su one zaštitnice moje
U surovom svijetu ove sjene zrače
Zaštitu i ljubav, sigurnost mi kroje
I idem dalje, ničeg se ne bojim
I sve bude tako jednostavno
To osjećam na ramenima mojim
Blagoslov neki, izmoljen odavno