ZALJUBLJENIK U ZELENU HRVATSKU - Hrvatski Glas Berlin

ZALJUBLJENIK U ZELENU HRVATSKU

Aleksandra Brnetić i Ivica Košak u razgovoru s dr. sc. Julijem Domcem, posebnim savjetnikom Predsjednika RH za energiju i klimu

Berlin/ Idstein/ Zagreb/  U Hrvatskoj se još nije nazirao kraj rata, ali u Frankfurtu se već svako toliko sastajala grupica inženjera, izišlih sa hrvatskih sveučilišta, koji su razmišljali kako bi ta zemlja i njena bogomdana priroda trebala izgledati kad osvane mir. U dugim i žustrim diskusijama tražili su rješenja koja bi bila primjenjiva u gospodarenju hrvatskim agrarnim i šumarskim dobrom.

Ti hrvatski alumni, članovi akademske udruge AMAC – D, a među njima i Milan Červinka, Ivica Košak, Ivan Orešković,Zdenko Radoš, promišljali su načine kako u buduće gospodarske i znanstvene tokove integrirati hrvatske iseljenike. Usredotočili su se na pitanje korištenja biomase.

O tome se znalo i u Zagrebu pa ih je onda jednoga dana Institut Hrvoje Požar zamolio za kolegijalnu i stručnu pomoć u organiziranju nastupa na 10. međunarodnom kongresu i izložbi o korištenju biomase u Würzburgu, u lipnju 1998.

Institut je predstavio svoje djelovanje, ali je predstavio i hrvatski nacionalni energetski program. A i AMAC – D je imao svoj štand. Iz Zagreba je na skup u Würzburgu došao i Julije Domac, koji je tijekom studija na Fakultetu elektrotehnike i računarstva Sveučilišta u Zagrebu dvije godine prije toga nagrađen posebnom Rektorovom nagradom za najbolji studentski rad znanstvenoga sadržaja i radi poticanja budućeg znanstvenoistraživačkoga rada. U posljednjih dvadesetak godina Domac je napisao zavidan broj članaka, recenzent je radova za svjetske stručne časopise kao što su Energy Policy, Forestry Economics i Biomass&Bioenergy i objavio je više od 60 znanstvenih i stručnih radova u znanstvenim časopisima ili ih je prezentirao na međunarodnim znanstvenim konferencijama. Ima i svoj blog na kojem između ostaloga piše: Pitanje energije i energetike je pitanje zaštite klime i opstanka na Zemlji, pitanje političkog i gospodarskog suvereniteta i pitanje napretka jedne nacije.

U međuvremenu dr. sc. Julije Domac ima svoj ured u Predsjedničkim dvorima na Pantovčaku.

HGB: Vi ste, gospodine Domac, savjetnik predsjednika Republike za energiju i klimu, a odnedavno vodite i njegovo Vijeće za energetsku tranziciju. Kakvo je stanje u Hrvatskoj s energetskom tranzicijom, na terenu, među običnim ljudima, u gospodarstvu, državnoj administraciji? Treba li takav savjetnik i to vijeće?

Julije Domac: Ja bih rekao da je stanje u Hrvatskoj među građanima prilično dobro. Građani su sve više svjesni potrebe korištenja čiste energije i potrebe zaštite klime. Neke relevantne ankete su pokazale da su naši građani među najzabrinutijima u Europi što se tiče klimatskih promjena, što je čak i mene iznenadilo. Očekivao sam da će takva zabrinutost biti veća u nekim razvijenijim državama-članicama Europske unije, nego kod nas. To je zapravo ohrabrujuće jer nam na neki način daje mandat da se tom temom bavimo. Što se tiče lokalne razine u Hrvatskoj, dakle gradova, općina pa i županija, mislim da tamo ima projekata koji su vrlo napredni i koji bi se, u to sam siguran, mogli naći bilo gdje u Europi. Na primjer, jedna općina Brdovec, koja je mala općina, razvija projekt elektromobilnosti na način da uvodi električne bicikle kako bi građani koji vlakom idu na posao lakše stigli do vlaka, planiraju linije električnih autobusa, projektiraju punionice za električna vozila. Dobar primjer je i općina Pokupsko, koja je mala i financijski siromašna, ali je izgradila vrlo suvremenu toplanu na biomasu i griju se na drvni ostatak i granjevinu. Takva kotlovnica na biomasu mogla bi stajati bilo gdje u Njemačkoj ili u Austriji. U istoj općini imaju i vrtić koji hlade i griju na dizalicu topline – za sve to su prije tri godine u Bruxellesu dobili jednu lijepu nagradu. Takvih primjera na lokalnoj i na regionalnoj razini U Hrvatskoj ima jako puno.


HGB:
Ako Vas dobro razumijem, tih je primjera samo u sjevernoj Hrvatskoj.

 Domac: Više je primjera u sjevernoj, sjeverozapadnoj Hrvatska i na Kvarneru, to je točno iako se i u Dalmaciji razvijaju takvi projekti i viđat ćemo ih sve više. Dobra je vijest da su naši dalmatinski otoci, konkretno Hvar, Brač, Korčula, izradili strategiju i planove za energetsku tranziciju. To su planovi izrađeni na razini cijelog otoka, a trebate znati da su naši otoci nažalost podijeljeni na općine i gradove. Otoci na sjeveru Hrvatske – Krk, Cres, Lošinj su već šampioni u količini instaliranih fotonaponskih i sunčevih toplinskih kolektora. Ali i po načinu na koji se razdvaja otpad, kako se potiču električna vozila, broj punionica za električna vozila, taj dio Hrvatske je debelo na putu energetske tranzicije. U tom smislu je uloga savjetnika Predsjednika potrebna i opravdana. Drago mi je da je predsjednik Milanović prepoznao trenutak u kojem se nalazi Europa, da je prepoznao da je Green Deal postao osnovna filozofija razvoja Europske unije te da je imenovao Vijeće za energetsku tranziciju. Vijeće okuplja istaknute stručnjake, i znanstvenike, i poduzetnike i investitore na području Hrvatske koji će onda davati praktične smjernice, koje će predsjednik komunicirati prema hrvatskoj vladi i slati poruku što i kako u Hrvatskoj treba praktično napraviti.


HGB:
Očekujete li poteškoće u toj komunikaciji?

Domac: Ja očekujem dobru komunikaciju. Dobra komunikacija na neki način već i postoji na razini ministarstava, a sve više očekujem i dobru suradnju. Očekujem da će Vijeće na neki način povećavati ambiciju izvršne vlasti i naglasiti potrebu da u Hrvatskoj dođe do promjene, a da će to ministarstva slijediti koliko to budu mogli – zbog različitih razloga. To je tema koja je u nacionalnom interesu i ne bi smjelo biti nekih nesuglasica oko toga.


HGB:
Pred Hrvatskom je ozbiljan posao na izradi nacionalnog plana oporavka od posljedica pandemije koronavirusa, zvanog covid-19. Plan oporavka Europske unije težak je ukupno 750 milijardi eura, ali 30 % treba uložiti u zaštitu klime i u zaštitu od stakleničkih plinova. Iz tog paketa Hrvatskoj pripadaju 3 milijarde i 200 milijuna eura. Stoga Vas pitam u koje bi to projekte po Vašem mišljenju trebalo investirati taj novac i ima li Hrvatska potrebne kapacitete za planiranje i izvedbu tako velikih investicija?

Domac: Hrvatska sigurno ima stručne kapacitete. Mi smo stalno svjedoci da hrvatski stručnjaci, bez obzira na to radi li se o projektantima, izvođačima, poduzetnicima, rade na puno većim projektima izvan Hrvatske nego u Hrvatskoj, i u Europskoj uniji i globalno. Kapacitet državne uprave nije tema koja je samo specifična za zeleni oporavak i za čistu energiju. Općenito bi kapacitet državne uprave u Hrvatskoj trebao biti veći, bolji, ambiciozniji, učinkovitiji. Mi moramo još tu našu državnu upravu dovesti na razinu jednog, eto, stroja koji servisira potrebe građana i potrebe Republike Hrvatske. Kažem, to nije samo tema vezana za energetiku, čistu energiju, zelene tehnologije. Vidim, doduše ne tako brzo kao što bih to želio, ali vidim ipak taj nekakav porast kapaciteta i učinkovitosti državne uprave.

Projekti koji bi se morali naći na tom dnevnom redu, a i ja ću to sigurno predlagati, je solarizacija Hrvatske. Dakle, korištenje fotonapona za korištenje solarne energije, od razine građana, gdje bi svatko od nas na svojoj obiteljskoj kući mogao i trebao imati fotonaponski panel za samoopskrbu, do razine bolnica i velikih potrošača, ali i poduzetnika. To se uostalom u Hrvatskoj i događa u jednoj mjeri, ali međutim to treba ubrzati i olakšati pa i uvesti financijske modele.


HGB:
Što je s gradovima?

Domac: Gradovi moraju na dnevni red staviti zelenu tranziciju. Brojni gradovi to već rade. U tijeku je sada donošenja zakona o obnovi grada Zagreba nakon potresa i to je prilika da mi u Zagrebu počnemo razmišljati o tome da u centru grada, kao što je to slučaj u Beču, izbacimo grijanje na fosilna goriva, da širimo toplinski sustav, da otvorimo posebne dijelove grada kao dijelove grada gdje će se štititi klima, da vidimo kako ćemo proširiti zelene površine, da vidimo kako ćemo koristit tekuću vodu kao način zaštite od porasta temperature. Takvi projekti su idealni za financiranje iz Fonda za oporavak.


HGB:
Ali to nisu jedini projekti koje bi trebalo ostvariti?

Domac: Nisu naravno. Za sada su najbolji rezultati na području korištenja energije vjetra. Hrvatska je nedavno donijela premijski sustav i za očekivati je da ćemo mi imati jedan boom tih investicija bez potrebe da se to sufinancira iz Fonda za oporavak ili bilo kojih drugih sredstava. To je naprosto već sada tržišno konkurentno. Naši poduzetnici grade vjetroelektrane npr. u Crnoj Gori bez kune, dolara ili eura poticaja, kako god hoćete. Dakle, taj sektor će se dobro razvijati i on je dobro postavljen i ja tu puno očekujem.

Za oporavak bi se sigurno mogla sufinancirati, odnosno financijski potaknuti korištenje geotermalne energije, koju Hrvatska ima relativno dosta u nekim dijelovima, a koja je prilično skupa u dijelu istražnih radova i pripreme, ali puno obećava. Također bismo u dijelu investicija mogli sufinancirati male kotlovnice na biomasu, pogotovu za javne zgrade i za neka ruralna naselja koja nemaju uobičajenu energetsku infrastrukturu.


HGB:
Hrvatski poduzetnici jesu uspješni u gradnji vjetroelektrana i na hrvatskim terenima, ali s druge strane zbog svoje bezobzirnosti prema okolišu na kojem grade, jako lako upadaju u sukob sa građanskim udrugama koje brinu o zaštiti flore i faune. Kako riješiti taj problem?

Domac: Sigurno je da se taj problem mora riješiti nekim kompromisom i dijalogom, kao i svaki problem. Mislim da smo mi u Hrvatskoj vrlo dobro definirali područja koja su pod zaštitom i koja su u sustavu ekološke mreže Natura 2000. Zaštićeni dio teritorija Republike Hrvatske zapravo je vrlo visok postotak, ja bih čak rekao da je iznad prosjeka većine članica Europske unije. Da li je taj postotak čak i previsok s obzirom na potrebe za investicijama u sadašnjem procesu razvoja, to je tema o kojoj treba razgovarati. Moje je osobno mišljenje da temu vjetroelektrana sigurno treba uskladiti sa situacijom na konkretnim staništima i sa stavovima tih udruga. Sigurno nije dobra ideja ugroziti staništa ptica ni nekih drugih životnih zajednica. Mislim i da se ponekad pretjeruje i da je percepcija vjetroelektrana lošija nego što bi trebalo biti. Jednako tako, i u području energetske oporabe otpada postoji nekakva prilično iracionalna percepcija. Čudno je da se baš ni jedno takvo postrojenje u Hrvatskoj ne može postaviti, a imamo ga u centru Beča, centru Kopenhagena i posvuda u Europi. Dakle, tu nedostaje dobre komunikacije, ali i edukacije. Naravno, ponekad je potpuno opravdana zabrinutost naših zaštitara prirode jer su svjedoci i netransparentnog postupanja, koruptivnog postupanja i odluka koje nisu temeljene na struci i znanju…


HGB:
…i konkretne opasnosti!

Domac: … i konkretne opasnosti. Ali ako uspijemo uvesti praksu da se radi stručno, transparentno i čisto, vjerujem da će onda dobar dio te zabrinutosti nestati.


HGB:
Iz Vaših ustiju u Bože uši, kako se kaže.

Europska komisija predlaže da novac iz europskih fondova dobiju samo članice koje poštuju europsko pravo. Dnevnik Die Welt iz Hamburga piše da bi nekoliko država u tom slučaju moglo ostati bez stotina milijuna eura, a među njima i Hrvatska. Ne služi li to Vaše Vijeće da se suzbije ono najgore? I ako da, kako to namjeravate to postići?

Domac: Vijeće je stručno tijelo koje savjetuje o energetskoj tranziciji. Mi ne savjetujemo nažalost, ili na sreću, o vladavini prava, o korupciji, o klijentelizmu, o kriminalu, o funkcioniranju pravosuđa i državne uprave, što su ključne teme koje onda zapravo utječu nažalost i na energetsku tranziciju, ali i na poljoprivredu, i na zdravstvo i na sve aspekte djelovanja. Ja sam apsolutno pobornik zaštite prava i inzistiranja na europskom pravu jer je to po mom shvaćanju smisao Europske unije. S te strane ulažem i ulagat ću svaki napor da Hrvatska bude zemlja bez korupcije, bez povrede prava i da se postupa u skladu s našim i europskim zakonodavstvom. Ja mislim da tu alternative nema.


HGB:
Alternative nema, kažete. I velika većina građana to misli, ali pomaka nema. Što uraditi? Imate li neku ideju?

Domac: Tu je odgovornost na svima nama. Nama kao glasačima, nama kao ljudima koji rade u javnom sektoru, nama kao običnim građanima da osvijestimo da je korupcija zlo, da tu nema benefita u smislu da nekakva mala korist ili povlastica za mene neće biti nikakva šteta za bilo koga drugoga. Bilo koja korist, pa i najmanja, koja je stečena nezakonito, zapravo je katastrofa za društvo. Tome moramo učiti svoju djecu, to promovirati ljudima oko nas, susjedima, prijateljima. U političkome životu to treba ponavljati svaki dan.


HGB:
Ako je suditi po izbornim rezultatima, onda bi se moglo reći da su se hrvatski građani, govorim o građanima, koji žive u Hrvatskoj, pomirili s korupcijom.

Domac: Čini mi se ipak da je sve jača svijest o tome da je korupcija neprihvatljiva. I mediji nam ukazuju na to da korupcijski slučajevi sve teže prolaze. Ja bih rado da je tako bilo od prvoga dana. Međutim, trend je ipak pozitivan.


HGB:
Kad je 2013. Hrvatska ušla u EU, tada je na indeksu percepcije korupcije koju vodi Transparency international zauzela 57. mjesto, a danas je na 60. mjestu. Govori se da u Europskoj uniji od Hrvatske bolje „podmazuje“ samo Bugarska, Mađarska, Grčka i Bugarska. Prof. Ulf Brunnbauer, znanstveni direktor Leibnizovog institut za istočnoeuropska i južnoeuropska istraživanja u Regensburgu, kaže: Bez veza s utjecajnim ljudima nećete stići jako daleko!

Domac: To je sigurno praksa koja je prisutna. Ne bih rekao da je korupcija u Hrvatskoj čak toliko raširena u smislu novaca koji se daju. Ali definitivno je u ovome što navodite i to se zove – klijentelizam. Dakle, vi morate nekoga poznavati da bi se nešto desilo. To je opet nešto protiv čega se opet moramo boriti svaki dan vlastitim primjerom, utjecanjem na državne institucije, odgojem djece. Ja se trudim tako odgajati svoje dijete da bez obzira što god ja radio, ona mora proći svoj put, svoju katarzu u obrazovanju, u karijeri, u bilo čemu. Klijentelizam je najveće zlo koje je trenutačno prisutno u Hrvatskoj.


HGB:
Osim funkcije savjetnika predsjednika Milanovića Vi imate još dvije važne funkcije. Jedna je međunarodna – od 2013. predsjednik ste Europskog udruženja regija i energetskih agencija za energiju i okoliš – FEDERANE, gdje ste trenutačno u trećem mandatu, a druga nacionalna – od 2008. ravnatelj ste Regionalne energetske agencije Sjeverozapadne Hrvatske – REGA. Vi ste i u Političkom odboru EU-a Sporazum gradonačelnika za klimu i energiju prema kojemu gradonačelnici raspravljaju o strateškim orijentacijama inicijative kako bi se ona što bolje uskladila s potrebama gradova. Koja je tu uloga i zadaća hrvatskih gradonačelnika i hrvatskih gradova?

Domac: Ja sam član Upravnog odbora te velike globalne inicijative, koja je potekla iz Europske unije. Sada je preko 9 000 tisuća svjetskih gradova u tome. U Hrvatskoj je 46 gradova potpisnica te inicijative, koji, a to su informacije koje ja imam, vrlo aktivno sudjeluju. Oni su izradili svoje akcijske planove za smanjenje emisije stakleničkih plinova i za korištenje čiste energije. Oni te planove provode, oni moraju redovito izvještavati sekretarijat u Bruxellesu. I kao što sam rekao, brojni su projekti na razini gradova s kojima se, eto, Hrvatska zaista može ponositi.


HGB:
Kažete da tema energetske tranzicije nije samo za odabrane već se tiče svakog građanina Republike Hrvatske. Kažete da ćete to pokazati kroz svoj rad. S tim u vezi dva pitanja: Kako to namjeravate učiniti? Što ćete raditi?

Domac: Energetska tranzicija nemoguća je bez sudjelovanja svakoga od nas. Podizanje svijesti i uključivanje građana u projekte energetske učinkovitosti i obnovljivih izvora energije bit će ključno za dostizanje ciljeva koji se svakim danom na razini Europske unije samo povećavaju. Spajati politiku i struku, javna i privatna ulaganja – ali transparentno, štititi javni novac kroz zagovaranje i pozivanje na transparentne provedbe, sve je to dio posla koji radim već godinama i nastavit ću ga raditi. Vijeće za energetsku tranziciju predsjednika Republike Hrvatske kojim predsjedam pripremat će najkonkretnije moguće smjernice kako bi se u Hrvatskoj energetska tranzicija dogodila na korist svih nas. Koji mirovinski fond može biti bolji od ulaganja u fotonaponske elektrane?! To moramo omogućiti svima i svakom našem građanu.

 

HGB: Mogu li se osnovne potrebe za energijom zadovoljiti isključivo tržišnim mjerama, ponudom i potražnjom? Najuspješnija europska država – Njemačka, rekla je: NE! Nijemci imaju socijalno tržišno gospodarstvo, uspostavili su pošteno tržišno natjecanje, uposlenici imaju dobre radne uvjete, uživaju socijalnu skrb i javna im je služba kvalitetna. Pa time i potpitanje: Gdje je tu Hrvatska?

Domac: Sve što navodite – socijalno tržišno gospodarstvo, pošteno tržišno natjecanje, dobri radni uvjeti, socijalna skrb, tiče se općenitog funkcioniranja države i društva i nije posebno vezano za energetiku. U energetici, ali i u zdravstvu, poljoprivredi i drugim djelatnostima Hrvatska ima još puno prostora za napredovanje i to se događa. Moramo biti svjesni da smo stara nacija, ali mlada država i da trebamo još učiti. Osobno se ponosim napretkom Hrvatske i činjenicom da radim ovaj posao.

 

HGB: Ima li Hrvatska elektrane na vjetar, ili barem relevantna prostorna rješenja, koja će privući investitore, a da oni ne moraju kupiti lokalne funkcionare i dužnosnike?

Domac: Na hrvatskom tržištu je u prošloj godini proizvedeno ukupno 12120 GWh električne energije od čega 1433 GWh (11,8 posto) u vjetroelektranama. Imamo apsolutno sve preduvjete da se u Hrvatskoj događaju dobri i veliki projekti, transparentno i na korist naših građana, a ne nauštrb nas sviju. Jedan negativan primjer ne znači da je takav cijeli sektor. Hrvatsku na svim poljima muče korupcija i postoje primjeri nezakonitog poslovanja, ali toga je sve manje i taj trend ohrabruje.

 

HGB: Kineski grad Changzhou, na rijeci Yangtze, s brojem stanovnika usporediv je s Hrvatskom. Slični su si ne samo po broju stanovnika. Pretrpjeli su ratna razaranja, revoluciju i represivan jednopartijski sustav. Grad ima oko 4.5 milijuna stanovnika, ali mu je površina samo oko 7 % hrvatske. Lokalni BDP po stanovniku iznosi 20.812 američkih dolara. Imaju četiri sveučilišta i jedan tehnološki institut. Njihov obrazovni park godišnje daje 20 000 tehnoloških apsolvenata. Svi diplomirani potpisuju ugovore o radu, a jednokratna stopa zaposlenosti trenutačno je viša od 98%. Ima li Hrvatska osposobljenu radnu snagu za realizaciju aplikacija iz fondova Europske unije?

Domac: Mislim da je teško uspoređivati bilo koju europsku državu s Kinom i njezinim gradovima, tu su razlike naprosto prevelike. Hrvatska sigurno ima znanje i broj potrebnih stručnjaka, ali sada naš sustav trebamo još ubrzati i pojednostaviti. Izazov kod nas je i bolja međusektorska suradnja i brze i jednostavne reakcije na rješavanje neočekivanih situacija kakve se uvijek događaju. Na sreću, moram naglasiti, da se situacija posljednjih godina mijenja nabolje, a konačni rezultat u povlačenju sredstava iz tekuće financijske omotnice EU fondova mogao bi izgledati jako dobro.

 

HGB: Ima li Republika Hrvatska savjesne i dobro obrazovane humaniste koji će upozoriti na moguća preusmjeravanja sredstava za provedbu Europskog zelenog plana u nenamjenske svrhe, npr. na privatne vile, zasipanje plaža i bankovnih računa tamo negdje preko mora. Ta je opasnost realna pa Vas pitamo, kako to spriječiti?

 Domac: Mislim da ovo i nije tema za humaniste već za državne odvjetnike, kriminaliste, policajce. Kriminal ne poznaje granice niti nacije, a borba protiv njega nema alternative. Naravno da bi bilo loše da dođe do zloupotrebe sredstava za provedbu Europskog zelenog plana. Posljedice bi bile loše ne samo za zelenu energiju nego i za moral nacije.

 

HGB: Velika brana korupciji su novinari, u cijelome svijetu. Ali ni tu stanje u Hrvatskoj nije dobro. Početkom kolovoza u hrvatskoj emisiji na Deutsche Welle govorilo se o najnovijem izvještaju Europske unije o medijskoj raznolikosti i moglo se čuti da je stanje u Hrvatskoj katastrofalno pa se i citiralo iz izvještaja: „Novinari su predmet prljavih kampanja, poruka mržnje, prijetnji smrću, zastrašivanja, uznemiravanja od strane policije i prijava zbog klevete.“ Sindikat novinara Hrvatske i Hrvatsko novinarsko društvo ukazuje na to da se položaj novinara još više pogoršao u krizi uzrokovanoj covidom 19. Što su Vama novinari?

 Domac: Novinari jesu i trebali bi biti korektiv društva. Oni koji propituju, istražuju, ukazuju na probleme, znaju postaviti pitanje, ali i oni koji znaju prenijeti odgovore na postavljena pitanja. Novinarstvo mora biti slobodno, ali smo isto tako svjesni da novinarstvo vrlo često nije slobodno. Mediji su opterećeni prodajom oglasnog prostora, zaradom, kako bi mogli platiti svoje novinare i tu se vrlo često pada u zamku. Danas je jako važno znati razlučiti profesionalce od onih koji to nisu. Nije svatko novinar tko zna pisati, novinarstvo je struka koja se uči i teše godinama. Novinari su potrebni i ključni za svaku demokraciju s jednim od najodgovornijih poslova – prenošenjem istine. Novinari svojim vijestima oblikuju stvarnost u kojoj živimo i smatram da je to iznimno odgovoran posao, jednako kao što je i iznimno opasno kada mu se ne pristupa profesionalno i ozbiljno. Ponosan sam da sam i u rad prije spomenutog Vijeća uključio predstavnika novinarske struke kojeg je imenovalo upravo Hrvatsko novinarsko društvo.

0 0 vote
Article Rating

Related Post

Subscribe
Notify of
guest
0 Comments
Inline Feedbacks
View all comments