TEK SJEĆANJE JE ŽIVO - Hrvatski Glas Berlin

TEK SJEĆANJE JE ŽIVO

Marica Žanetić Malenica

Lišće žuto, oker, crveno i smeđe,
po vlažnom tlu igru ratničku pleše,
krošnja tužno spušta umorne vjeđe,
ogoljele grane jedna drugu tješe.

Nebom caruju oblaci, vedrine ni komad,
sve otužno je, mračno, sivo,
moje srce je skitnica, stari nomad,
u njemu sjećanje još jedino je živo:
prostirka od uvelih latica ruža
na koju padaju plodovi zreli,
tople ruke koje mi pruža
dodiri što bjehu i nježni i smjeli.

U noći hladnoj prošlost tek me grije
poput ljubavi što nikad ne vene,
odavno mi nismo oni od prije,
na prozor padaju jesenje sjene.

0 0 vote
Article Rating

Related Post

Subscribe
Notify of
guest
0 Comments
Inline Feedbacks
View all comments