Sven Adam Ewin
ne znam zašto se hrvati boje
vlastitog nestanka? to
nimalo
ne boli
jedne večeri legneš sa svojim jezikom
u svojoj kući u svom dvorištu sa svojom stokom
s vrtom voćnjakom njivom i šumom
a ujutro te budi riđobradi sa sjevera
diži se slugo
posao čeka
pogledaš oko sebe
a ti u tuđoj kući
i pod miriše na novog gazdu
i cvijeće u vazi od prokroma je
pitao bi ga nešto ali nemaš jezika
otvoriš prozor
i vrisneš
tko je noćas preorao groblje tvojih otaca?
sve što odsad imaš
tupa je bol ispod žličice
znak kroničnog gastritisa
koji ti ne da
da se probudiš