piše: Manuela Bareta Buličić
Tȇško se prȋn žīvȉlo…
Sĩčan se – kroz osnȏvnu škȏlu, a pogotȍvu onȋ dĩl do četvr̃toga razrẽda kojȋ smo odȉli u Okrȕk, mȁter bi nȁn za marȋndu svȁšta sprāvjȁla…
Jȃje u krȕv, krȕva mȃsti i cȕkra, bukunȉč sira – ako ga je bȋlo, ili…, kojȗ jȁbuku “guzičaricu“ iz vȑkla.
Famȉje su u Okrȕk žīvȉle o rȉbajčine, zemnẽ i vinȍgrada.
Žīvȉli smo od ȍčeve plãče u škvẽr, rȃda mȁterina, tȅte Nedȋlke i bȁbe Matȉje i njȉova trũda dȍma i ȕpoje.
Bĩla san mȅju nȃjbojin ȕčeniciman u srȉdnjoj škȏli.
Kãko je mõja famȉja bĩla vȅla – trȋbala san kȃ nȃjboji učenik prīmȉt stipẽndiju undȁšnjega Titovoga fonda.
Ali,…trȋbalo je bȉt člȃn partȉje…
Kȃ sȁ mi je ȕpamet jenã mõja školskȃ kolẽgica, kojȃ me nȉkoliko dãn tantȁla, dok smo šētȁle prȉko rȋve…
A visĩna je otẽ stipẽndije bĩla kȃ ča je bĩla i ȍčeva mi plãča u škvẽr – i nĩ se trȋbala vrȁčat…
Bĩla bi pomȍgla famȉji sȃmo tãko…
Nȉkako mi je bȋlo grȗbo…
To tantȃnje je durȁlo bukunȉč dȕžje…
Nȁkun nȉkoga vrȉmena san jȕn odgovorȉla, da nĩsan dorãsla otãko vȅlikoj odluci za živȍt…
Čȕdno me je glȅdala…
Nĩsan se vȉšje nȉka nã nju, ni na otȏ ča san jȕn rȅkla ošervãvala.
Stipendiju je lȅšto dobĩla drȕga – kojȃ je pristũpila.
Rodȉtejiman san pȕno gȍdin pȍsli otȏ očȉtovala.
Žĩvili smo i dȁje i brȅz tȍga i karakterȉstik kojȇ – nȉka i nȉdir nĩsan zatrãžila.
Nego, vr̃nimo se mi onȍmun važnȉjemun ča san vȁn otȉla rȅč…
Kȃ sa se sĩčan, kȁ bi prȉko marȋnde izȁšla iz škole u Mȍsora.
Vȁvik bi srȉla bȁbu Matȉju s kȍfun prȉko rukẽ, kȍ autȏbusne stȁnice u Trogĩr.
Nȉka nẽču zaborȁvit njȇžin šudȃr…
Bȉja je zavẽzan na jedȃn kantũn u grȍp. Čĩn bi me vȉdila, ȍmac bi ga počẽla ȉskat po žẽpu travȇrse i odrȋšivat.
Ȕndac su bȋli dȉnari.
Dãla bi mi veliku kovanȉcu o pȇ dȉnari.
Otȋ dȃr mi je bȉja kȃ nȃjveče blȃgo.
Znȁla je prõč i cĩla šetemȃna, a ja nẽbi dotaknȉla otȋ dȉnar.
Bȋlo mi ga je nȉkako mȉlo duperȁt. Čũtila san njegȍvu težĩnu cĩlin sȑcun i dušũn.
I sȁ ka prõjdin ko autȏbusne stȁnice ȕ grȃd – vȁvik mi nȁpamet pȁdne bȁbin šudȃr i na nȉki nāčȋn lipõta težĩne živjȇnja, u dȍba ka je svȅ nȉkako pȕno vȉšje vrīdȉlo u famȉji i mȅju jũdima.
Manje poznate riječi:
prȋn – prije
marȋndu – marendu (školski doručak)
sprāvjȁla – spremala, pripremala
bukunȉč – malo, komadić od većeg
rȉbajčine – ribarstva
škvẽr – brodogradilište
famȉja – obitelj
vȅla – velika
tantȁla – nagovarala
durȁlo – trajalo
dȕžje – dulje
ošervãvala – osvrtala
lȅšto – brzo, hitro
očȉtovala – izrekla, odala(tajnu)
vr̃nimo – vratimo (se)
otȉla – htjela
vȁvik – uvijek
kȍfun – pletenom košarom
šudȃr – maramica, rubac
kantũn – kut
grȍp – uzao, čvor
ȍmac – odmah
ȉskat – tražiti
žẽpu – džepu
travȇrse – pregače
odrȋšivat – driješiti zavezano
ȕndac – onda
šetemȃna – tjedan
duperȁt – upotrijebiti
mȅju – između