piše: Verica Jačmenica-Jazbec, dr. med.
Otac David
David je moj dugogodišnji prijatelj. Krasna je osoba, divan suprug, odličan otac četvero školaraca. Marljiv je kao crv, uspješan u svojoj profesiji, aktivan kako u Crkvi, tako i u svojoj mjesnoj zajednici. Živi zdravim životom, ne pije, ne puši, svakodnevno ujutro umjereno vježba. Pun je odlika. Voli životinje. U domaćinstvu imaju psa i mačku, nabavili su par koza, imaju nekoliko pataka, a David je i vrstan pčelar. Taj čovjek je uvijek susretljiv, suosjećajan, uvijek spreman pomoći. Nedavno me nazvao i zamolio za pomoć jer im je u obitelji nastao problem. Pomalo me začudilo kako u takvoj skladnoj obitelji može nastati problem.
Sin Petar
Jedan od Davidovih sinova je srednjoškolac Petar. Prema obiteljskom dogovoru on se odlučio raditi s tatom u struci, a s vremenom i preuzeti očevu radnju. Sva djeca u toj obitelji su odlikaši, predvodnici u sportskim i društvenim aktivnostima. Mlađi su aktivni u ministrantskoj skupini, a stariji su župni animatori. Sumještani vole tu obitelj i hvale im djecu.
Petar je pametan, pristao mladić, ugodne vanjštine, vedar i veseo, lijepo tjelesno razvijen. Ima izraziti talent za tatinu struku i njih dvojica uživaju radeći zajedno. Petar je druželjubiv, pristojan, dobroga ponašanja, omiljen kod svoje braće, u školi i u mjestu gdje žive.
S prelaskom u srednju školu dobro se uklopio u novu sredinu. Očekivao je, doduše, da će srednja škola biti lakša nego što jest, no on uredno svladava školsko gradivo.
Utjecaj grupe
Mladići iz Petrove vršnjačke skupine često odlaze u teretanu. Pridružio im se i on. Ima on dovoljno i snage i mišića, pa mu i naporne vježbe u teretani nisu problem. Vježba Petar i kod kuće, kada stigne. Trener je mladićima preporučio zdravu prehranu, kako bi dobro nahranili i svoje mišiće. U zdravu prehranu spada i tuna, pa se Petar zdušno prihvatio te ribe. On s majkom sve češće diskutira o prednostima pojedine namirnice. Kao i mnogi adolescenti, i Petar ima dobar apetit. U roku od godine dana on je na svoju idealnu težinu i visinu nabacio još i deset kilograma viška. Ojačali su mu mišići, razvila se i proširila ramena, nakupila se snaga, ali i nešto suvišne masnoće. Nju sad Petar želi što prije eliminirati. Radi toga je pojačao intenzitet vježbanja. U teretani taj mladić može biti primjer što se sve može postići upornim i svakodnevnim vježbanjem, te primjerenom prehranom.
Nastanak problema
No Petar želi i nešto više. I oprezni otac David tu uviđa klicu problema. Petar vježba sve više, vježbe su sve napornije, u teretani se zadržava sve dulje. Kući zna doći iscrpljen i umoran, no zadovoljan postignutim rezultatima. On na internetu non-stop pretražuje informacije o fitnesu, o namirnicama, o dodacima prehrani, o koncentratima vitamina i minerala. Najprije je, na svoju ruku, naručio koncentrate proteina sa enzimima koji pogoduju rastu mišića. Roditelje počinje brinuti nagli porast mladićeve tjelesne težine te uporna usredotočenost na vlastite mišiće. Na sistematskom pregledu liječnica Petru pronalazi povišeni krvni tlak. Javlja mu se i herpes na usnicama što mu se nikada prije nije događalo.
Teretana postaje „hram“, a trener „guru“
Petar je ponosan na svoje rezultate vježbanja. Malo po malo, tjedan po tjedan i teretana postupno postaje njegov „hram,“ a tamošnji trener njegov „guru.“ Petar se sve manje vremena nalazi u svojoj obitelji, ima sve manje vremena za braću i sestre, sve više se odmiče od roditelja… Svaki njegov slobodan trenutak usmjeren je na vježbanje. Njegovi se interesi svode na internetske stranice o fitnesu. On često procjenjuje svoju snagu, opseg mišića, širinu ramena… Na svom tijelu traži dio kojega bi vježbanjem mogao još dodatno modelirati i dovesti do savršenstva. Čak i svom ocu prigovara da nema dovoljno razvijena ramena. U teretani se diskutira o raznim energetskim dodacima prehrani, koji baš i nisu jeftini. Nakon proteina Petar želi naručiti i kreatin. Roditeljima su to nepoznate tvari te predlažu da smanji intenzitet vježbanja. On im odgovara da je to zdrava i poželjna aktivnost.
Cijela Davidova obitelj redovito se i inače dnevno sastaje za stolom, gdje analiziraju i diskutiraju sve što se tijekom dana zbiva, iznoseći svaki svoje argumente o nekoj stvari. Upravo me zato David i zove k njima. On moli da, kao njihova dugogodišnja prijateljica i liječnica, uđem u njihov obiteljski problem, da „obujem njegove cipele,“ da saslušam obje strane i kažem svoj stav.
Arbitriranje
I tako ih ja posjetim i uključujem se u razgovor. Petar se u svojem izlaganju vrti u začaranom krugu. On tvrdi da njegovi roditelji nemaju razloga za brigu, da on samo vježba, a to je poželjno i zdravo. On još uvijek vježba u granicama normale, a ne u granicama pretjerivanja. U njegovoj selektivnoj prehrani nema ništa lošega. Koncentrati koje nabavlja samo su dodaci prehrani, oni su prirodnoga porijekla, to nije doping to nisu hormoni, to nisu zabranjene supstance. Sve se to preporuča i reklamira na web stranicama fitnes centara.
Ja shvaćam zabrinutost roditelja. Obrazlažem da vježba služi očuvanju zdravlja. No ako se pretjeruje, može se izazvati kontra efekt. Pretjerivanje nije poželjno.
Pitam Petra što on ustvari želi postići vježbom. On mi odgovara da želi postići promjenu. Želi on povećavanjem opsega mišića i proširivanjem ramena promijeniti sebe. Želi se što više osnažiti. Na pitanje zašto se želi promijeniti, odgovara mi kako nije zadovoljan svojom sadašnjom slikom u ogledalu. On želi biti drugačiji, što znači fizički savršeniji. Pitam ga hoće li on sa razvijenijim mišićima postati i bolja osoba? On je zatečen tim pitanjem; svjestan da s jačim mišićima neće postati bolja osoba. Ali, kaže, približit će se nekom svom idealu s fitnes web stranice.
Prelazimo na pitanje što mu znači prirodno kad to često i izričito naglašava.
Pitam ga: Zar list duhana nije prirodan, a cigareta ipak itekako šteti zdravlju i vodi u ovisnost?
Zar stabljika indijske konoplje nije prirodna, a uživanje marihuane i hašiša itekako oštećuje mozak i vodi u ovisnost?
Zar glavica maka nije prirodna, a njezin opijum spada u itekako jake i opasne droge i vodi u ovisnost?
Pitamo ga što je, po njegovom shvaćanju, doping. Zar to nije forsiranje ljudskoga organizma i vlastitoga metabolizma? Jetra i bubrezi imaju funkciju prerade unesene hrane. Ti organi su programirani da mogu funkcionirati do određene granice. Što se događa ako tu granicu namjerno prijeđemo? Obolijevamo!
Petar priznaje da je negdje u svojim dubinama nezadovoljan sa sobom i da zato želi premodelirati svoju vanjštinu.
Dolazimo do pitanja njegovoga samopouzdanja. Tu se on koleba, ne može se posve odrediti i pozicionirati.
Važno mu je imati razvijene mišiće, čak i pod uvjetom da mu taj njegov trud narušava njihove obiteljske odnose.
Klizanje u ovisnost
Petar nema namjeru postati niti profesionalni sportaš, niti sportski trener, niti bodybuilder (hrvatski rečeno tjelograditelj), niti maneken.
Meni se čini da je taj mladić naivan. On ne uviđa da postupno klizi prema patološkoj ovisnosti o teretani. Tumačim mu kako ljudski mozak luči tvari serotonin i dopamin koje reguliraju osjećaje zadovoljstva. Petar svojim vježbanjem doživljava osjećaj zadovoljstva, ali pri tome forsira svoj organizam.
Tumačim mu da je industrija fitnesa komercijalna aktivnost. U njoj se na prodaju nude usluge, edukacija, prostori teretane, vrijeme provedeno u teretani, uporaba sprava. Klijenti kupuju, dakle plaćaju asistenciju trenera. U fitnes industriji okreće se veliki novac, jer vlasnik teretane želi postići veliki profit.
Tumačim Petru da je njegova liječnica obiteljske medicine zadužena za održavanje njegova zdravlja, kao svojega osiguranika. No ona mu ne preporuča navedene koncentrate.
Što je opsesivno – kompulzivni sindrom
Tumačim mladiću da postoji psihološka granica između normalnoga, pretjeranoga i opsesivnoga. Dajem mu primjer: Normalno je dnevno prati ruke sedam puta. Ako ih dnevno peremo 37 puta, to je već pretjerivanje. Ako ih dnevno peremo 77 puta, to je već opsesija.
Opsesija je stanje kada čovjeka njegove učestale prisilne misli, tvrdnje, zaključci, želje ili obuzetosti nagone da se počne neuobičajeno ponašati ili djelovati (npr. opsesivno vježbati).
To neuobičajeno vladanje, izazvano prinudnim mislima i željama, zove se kompulzija. Tom svojom unutarnjom prisilom čovjek ne može svojevoljno vladati. On gubi svoju slobodu i postaje žrtva opsesije.
Kad nam neka neuobičajena navika prijeđe u opsesiju, tada sami vrlo teško možemo uzmaknuti korak natrag.
Opsesija je bolest
Opsesija je bolest od koje pati oko 3% opće populacije. Ona se javlja u mladosti i češća je kod mladića. Kad opsesija počne remetiti dotadašnji način života, čovjeku je potrebna stručna pomoć. Osobi koja je upala u opsesiju potrebna je terapija; bilo terapija lijekovima, bilo psihoterapija. Zato je važno na vrijeme prepoznati promjene u ponašanju.
A prepoznati takve promjene mogu samo dobronamjerni bližnji. Takav je Petrov otac.