U SPOMEN: Krunoslav Kićo Slabinac ( 28.03.1944. – 13.11.2020.)
tekst: Marija Matijašević
Bilo je to davno, šezdesetih godina… Upravo je počinjao svoju karijeru, kao pjevač lijepoga glasa, još ljepših stihova, omiljenih pjesama, koje su se slušale na radiju i televiziji. A kad je zapjevao “Zbog jedne divne crne žene”, sve smo bojale kosu u crno, i to sjajnu, mrko crnu boju.
Njegov glas slavonski, njegovo srce domoljubno, davalo je sreću i bilo na ponos svima nama. Nekima to i nije pasalo.
Tolika desetljeća smo ga voljeli i uvijek slušali njegove viceve i šale. Naše srce je bilo uz njega.
Na svakom nastupu i festivalu ili “Lijepom našom” kada bi došao na pozornicu i zapjevao, to je bilo to, digao bi sve na noge. Imao je nešto u sebi narodnog, istinitog, domoljubnog, da bi ti uzavrele suze na oči. I svugdje bi ljudi zapjevali s njim.
Sad je njegovo srce prestalo kucati, umorno od života, bolesti i svega nepotrebnog.
Neka ti je laka hrvatska zemlja!