Slavica Sarkotić
Obzori plavi, gdje su?
Gdje su jutra puna cvrkuta ptica?
Polja žuta od žabljaka i zelena od vrijesa
Gdje nestaše obrisi dragih lica?
Gdje su dani kad smiješilo se sunce
I kad se glazba slušala povazda
Slijedeći smaragdnozelene vrhunce
Stremeći da se cijelom svijetu razda
Gdje su oni dani bezbrižnosti puni
I iza svakog prozora nasmijano lice
Vrijeme kad se nisu svodili računi
I kad su nas vesele pohodile ptice
Gdje su večeri tihe u boji lavande
Život bez straha, miran i pun
Geraniji nježni na staklu verande
I pokraj kuće mirisnog jasmina žbun
Na kojem su oblaku otplovile sanje
Jesu li to samo dojmovi krivi
Što zvijezde danas izgledaju manje
I što se danas drugačije živi