ISPOD JARBOLA

Nova zbirka poezije pjesnikinje Maje Šiprak

tekst: Antonija Željka Kahlik

Zagreb/18.11.2020./ Nova zbirka poezije pjesnikinje Maje Šiprak ukoričila se na zadovoljstvo čitatelja lijepe i dobre poezije. Darovano nam je još jednom uroniti u Majin svijet traženja i davanja.

Ako je ona po ičemu prepoznatljiva kroz sve njene zbirke, a ima ih  s ovom osam, to je njena vječna potraga za biti voljena. Biti voljena onako kako njezinim venama ljubav gori tražeći sigurnu luku, sigurno utočište od oluja koje svakoga prate pa tako i nju.

Potraga za istinitom, gorućom ljubavi vodi je danju i u snovima. Noći su poseban inspirativan trenutak u kojem se rađaju stih za stihom u kojima izlijeva svu čežnju, sve sanjano godinama, sve očekivano godinama.

Maja poezijom nudi pogled na njenu nutrinu koja ključa kao uzavreli vrutak tražeći smiraj na toplom dlanu iskrene ljubavi. U toj želji propituje sebe i svoju okolinu tražeći potvrdu da ne čini ništa pogrešno, ništa zabranjeno, ništa što nije moguće ostvariti. Ipak prošlost ima, kao kod svih i uspone i padove, ali važno je nakon pada ponovo se dići i hrabro krenuti dalje, a Maja stvarno hrabro živi bilježeći to u svojim pjesmama.

Pjesme Pod jarbolom su novo putovanje razvijenim jedrima po pučini ljubavi. Ona svoju ljubav sidri u sigurnost bijelih jedara kao što more kapljice svoje slane po stijenama obale. Usudila bih se usporediti Majinu potrebu sidriti ljubav, u nježne ruke koje miluju, uspavljuju, blagoslivljaju kao što se lađe sidre u sigurne luke mirnog mora opjevano u pjesmi:

KAPLJE MORE U SUTON

uspavano more tišinom diše
ne šumi
ne miluje stijene
tek modrinom kaplje u suton
u zagrljaj prima lađu
i umilno joj šapuće u bjelinu jedra

uspavljuje ribara na pramcu
sklapa mu umorne oči
i taži žeđ posoljenih usana
za dodirom voljenog bića
koji liječi
blagoslivlja
i miluje

Kada se lađa nakon nevera i burnih plovidba konačno nađe u sigurnoj luci Maja će u ovoj zbirci Pod jedrima dodati kako je jedino važno ne odustati, ne stati već jedriti snagom kojom nam Maja uzvikuje: „ Ja sam žena vatre i jasnog pripadanja, ljubljenja i voljenja do neba“.

Poželimo ovoj zbirci Pod jedrima dugo i sretno putovanje do onih koji svoje snove u njoj mogu pronaći s posebnom željom da na tom putovanju Maja i dalje svoje osjećaje pretoči u nove stihove.

 

 

 

0 0 votes
Article Rating

Related Post

Subscribe
Notify of
guest
0 Comments
Inline Feedbacks
View all comments