piše: Dražen Radman
UVODNA MISAO
Duboko vjerujem da sve ovo što se događa kod nas (u nama) i u svijetu (oko nas) ima izravne veze s duhovnim svijetom.
Dok živimo u strahu, dok se međusobno prepucavamo, optužujemo ili pak pokušavamo ostvariti nekakav mir, ravnotežu i razumijevanje (bilo u bračnim, obiteljskim, društvenim ili međudržavnim odnosima), čini se da nismo svjesni jednog drugog, a nevidljivog rata – rata koji se odvija za naše duše.
Oni koji će se u startu ironično nasmijati na ove uvodne riječi, neka ne čitaju ni retka dalje, a oni koji su, moguće, otvoreni za razmišljanje o spomenutom, neka ovo pismo čitaju u tišini i osluškuju je li istina ono što je napisano.
Ako jest, onda nijedan čitatelj ne bi trebao ostati ravnodušan…
Svi dijelovi “Pisma…) su međusobno povezani
* * *
PISMO NEVIDLJIVA KRADLJIVCA (1/7)
NEŠTO O ZLOM DUHU
Znam da ne vjeruješ u postojanje Boga, a još manje u postojanje đavla. Možda te sprječava stav da možeš vjerovati samo u ono što možeš vidjeti. No, ti dobro znaš da ne vidiš niti vjetar koji puše, ali mu zato čuješ šum i vidiš posljedice.
Možda te sprječava podsvjesni strah da ne izgubiš sebe i kontrolu nad svojim shvaćanjem svijeta, a na što si se već prilično navikao. Što god bio tvoj razlog, htio bih ti reći da to što ti ne vjeruješ ni u postojanje Boga ni u postojanje đavla, ne mijenja ništa na stvari ukoliko oni – zaista postoje.
U slučaju tvog takvog uvjerenja, Bog je tužan i nastoji promijeniti tvoje sadašnje stanje, a đavao je sretan i nastoji zadržati postojeće. Dakle, tvoje nevjerovanje može samo pomoći onim silama koje i imaju nakanu držati čovjeka dalje od samog Boga.
O tome bih ti mogao više pisati, ali ću se sada samo zadržati na jednom osobnom primjeru te na pismu koje, otprilike, otkriva ćud nevidljiva kradljivca, tj. neprijatelja Boga i čovjeka.
Nekoliko godina prije negoli se mir Božji nastanio u mome srcu, dogodilo se sljedeće. Nakon večernje šetnje zajedno s još nekoliko svojih vršnjaka, jedan od njih je predložio da dođemo kod njega kući. Rekao je da bismo mogli prizivati duhove jer je on to već radio. Prijedlog nam je bio zabavan te je, naravno, u nama pobudio i veliku znatiželju.
Svi smo pristali i uskoro se našli za stolom uz prigušena svjetla i ukrug poredana slova abecede. U tom su istom krugu bile poredane i brojke, jedna čaša te još nekoliko potrebnih detalja o kojima ti ne bih ovom prilikom htio govoriti jer ne želim da itko takvo što pokuša.
Ono što bih ti htio reći, jest to da je ‘dobri’ duh odgovorio na poziv i, gurajući pojedina slova, sastavljao riječi i rečenice kao odgovor na postavljeno mu pitanje od strane nekoga iz kruga onih koji su bili oko stola.
Kad je došao red na mene, ‘dobrom’ duhu sam postavio pitanje na koje nitko od prisutnih nije mogao znati odgovor. Čaša je ‘sama’ ponovo gurala slova i brojke dajući mi odgovor na traženo pitanje.
Slična situacija se dogodila još jednom, nekoliko dana poslije – i nikada više.
Barem što se mene tiče. Osvjedočen o živoj prisutnosti nečega, nekako sam znao da je to zabranjena zona kojoj se ne smijem izlagati jer bi to moglo biti opasnije nego što se na prvi pogled čini.
Naime, početna znatiželja i točni odgovori namame čovjeka da još dublje uđe u tu zonu onostranog. A tada se znaju događati, blago rečeno, čudne i nimalo ugodne stvari u životu onog tko zagrize u takvo ili slično prizivanje.
Kasnije sam, naravno, shvatio da se tu ne radi o dobrom duhu određene osobe, već o zlom duhu koji je sposoban djelovati na vidljivu stvarnost – s ciljem da zavede, zarobi i pomuti um, a sve kako čovjek ne bi bio u stanju zvati ime Božje kad mu bude kucao na vrata srca.
Kad je Isus ušao u moje srce, pokajao sam se, među ostalim, i za grijeh zazivanja duhova, bez obzira što sam to učinio iz neznanja. Danas znam da mnogi ljudi, uključujući i tebe, ne vjeruju u ove pojave iako su čuli za njih ili sami, barem nekad, nešto nalik tome doživjeli. No, o tome se ne govori naglas kako te netko ne bi proglasio čudakom (blago rečeno) ili možda čak luđakom.
Svejedno, pokušat ću ti sada približiti dio strateškog plana tog nevidljiva kradljivca. Onog tko zavodi ljude služeći se onim prostorom u srcu, koji mu ti isti ljudi ostavljaju svojom udaljenošću od Boga…
(slijedi 2. nastavak)