Mladi i moderne ovisnosti – opijati, mobiteli i kompjutori
tekst: prof.dr.sc. Ante Bagarić, spec. psihijatar
O ovisnosti
Kad se govori o ovisnosti obično se kaže da je ovisnost jedan od najtežih i najvažnijih problema na svijetu. Ovisnost nije samo važno zdravstveno nego i važno političko, sigurnosno, filozofsko, pravno, ekonomsko, moralno, medijsko i kulturno pitanje. Navest ćemo samo nekoliko podataka koji o tome govore. 10% populacije u svijetu su ovisnici, a samo 10% ovisnika se liječi.
U svijetu se godišnje proizvede oko 700 tona heroina. Oko 200 milijuna osoba godišnje uzme drogu barem jedanput. Oko 15 milijuna ovisnika drogu uzimaju intravenozno. Više od tri milijuna ovisnika o drogama ima HIV infekciju.
Važan element ovisnosti je i taj da je ovisnost usko povezana s kriminalitetom. Navodimo samo nekoliko podataka koji to dokazuju. Jedna trećina zatvorske populacije su ovisnici, a 80% zatvorske populacije je barem jedanput uzelo drogu. Neki autori, poput Millera (2010), navode da su osobe koje uzimaju alkohol i drogu tri puta češće počinitelji kaznenog djela. Prema istraživanju Millera (2010) dijagnozu zlouporabe droga ima 34% ubojica, 29% silovatelja i 40% ubojica –silovatelja. Nisu samo počinitelji povezani s uzimanjem psihoaktivnih tvari. Povezane su i žrtve. Tako Inciardi (1997) navodi da je više od 50% ubijenih u trenutku smrti bilo pod utjecajem alkohola, droga ili oboga.
Opijati
Niti jedna droga nije povoljna, ali ipak postoji droga koja nesumnjivo ima epitet najteže, najopasnije i najjače. Radi se o opijatima. Opijum se koristi već tisućama godina. 1803. godine otkriven je aktivni sastojak opijuma – morfij. 1895. godine otkriven je heroin. Zbog svog djelovanja, ali i pretpostavljene velike koristi i male štetnosti nazvan je prema starogrčkoj riječi „Heros“. Bilo bi svakako bolje da je nazvan „antiheroj“ jer sve pretpostavke o njegovoj korisnosti ili maloj štetnosti su bile pogrešne.
Ovisnost o opijatima je toliko raširen, težak i značajan poremećaj, te zauzima središnje mjesto u ovisnosti o drogama. Zbog toga često kad kažemo ovisnost o drogama zapravo mislimo na ovisnost o opijatima, a kad kažemo ovisnost o opijatima zapravo mislimo na ovisnost o heroinu. Nutt i suradnici (2007) uspoređivali su 20 droga, te su u svom istraživanju pokazali da je heroin droga koja uzrokuje najtežu ovisnost i najveća oštećenja.
Ovisnost o opijatima razvija se na sve prirodne i sintetske agoniste opijatskih receptora. Puno je podataka o rizicima i posljedicama opijatske ovisnosti. Navodimo neke od njih. Ovisnici o heroinu imaju visoku stopu smrtnosti (oko 5% godišnje). Hepatitis C ima više od dvije trećine opijatskih ovisnika. Prokuženost virusom HIV-a različito varira. U Hrvatskoj je manji od 1% ovisničke populacije, dok u nekim ovisničkim populacijama ova stopa prelazi 70% (Godišnje izvješće HZJJ, 2007-2009).
Ovisnici heroin u početku uzimaju ušmrkavanjem i povremeno, najčešće vikendom. Na početku je prisutan strah i oprez, ponekad i neugoda (mučnina). Sami ovisnici prvih nekoliko tjedana uzimanja heroina označavaju kao “medeni mjesec”. Efekt heroina je veoma ugodan i mlade osobe će ga zbog toga sve češće uzimati. Neki će heroin uzimati i dalje na ovoj razini (povremeno uzimanje), neki će prekinuti s uzimanjem heroina, neki će nastaviti cijeli život heroin uzimati ušmrkavanjem, a neki će početi s intravenoznim uzimanjem.
Klinička slika većine stanja vezanih za uzimanje opijata je jako tipična. Osobe intoksicirane opijatima pokazuju tipičnu usporenost, smirenje, nezainteresiranost. Suženje zjenica je također tipično. Smetnje govora i pažnje obično prate intoksikaciju opijatima. Ukoliko osoba uzme veću količinu opijata dolazi do kompromitacije disanja što nerijetko završi i smrću (overdose). Brza injekcija morfija ili heroina dovodi do teško opisivog osjećaja jasnoće u glavi koji se naziva: “kick”, “flash” ili “rush”. Kod heroina već 7 – 10 injekcija može dovesti do psihičke i fizičke ovisnosti. Ukupna doza od 2 – 3 grama nije rijetkost kod višegodišnjih konzumenata.
I apstinencijski sindrom uzrokovan prestankom, ili smanjenjem uzimanja opijata ima tipičnu sliku. Proširene zjenice, disforično raspoloženje, bolovi u mišićima, kostima i zglobovima, suzenje očiju i rinoreja, mučnina, povraćanje i proljevi su najčešći i vrlo upadljivi znaci.
Iako postoji mit o tome da je „jednom ovisnik – uvijek ovisnik“, ipak moderna psihijatra ima dokaze da je ovisnost o opijatima kompleksna, ali izlječiva bolest. Nijedan tretman ne odgovara svima, te je zbog toga potrebno razvijati različite programe. Da bi terapija uspjela, najvažnije je ostati dovoljno dugo u tretmanu. Detoksikacija je samo početak tretmana. Postupak kod blage i umjerene ovisnosti je prilično jednostavan i može se izvoditi u sklopu izvanbolničkog tretmana. Postupak kod teške ili komplicirane ovisnosti mora voditi najiskusniji stručnjak i u ovakvim slučajevima obavezno je bolničko liječenje. Izvanbolničko liječenje ovisnika o opijatima dominantan je oblik liječenja. Ipak, neki ovisnici ne mogu niti započeti apstinenciju bez bolničkog liječenja. Tijekom bolničkog liječenja ovisnik: prekida s uzimanjem droge, prekida s neadekvatnim ponašanjem, uspostavlja apstinenciju, počinje usvajati drugačije modele ponašanja i sl. Interesantno je napomenuti da naš Zavod ima stopu izliječenih opijatskih ovisnika 15%.
Mobiteli, kompjutori – ima li tu ovisnosti?
Kako smo gore naveli imamo dokaze da je ovisnost o alkoholu, drogama i kockanju stara tisućama godina. I sve do unazad 20 godina psihijatri su mislili i govorili (i pisali) da postoje tri teške ovisnosti. Ali 21. stoljeće je donijelo četvrtu ovisnost – ovisnost o internetu. Na koji način mobitel i kompjutor postaju psihijatrijski problem. Mlade osobe koje su anksiozne, napete, uznemirene, depresivne nastoje riješiti te probleme. Mobiteli i kompjutori su na dohvat ruku i njihovo ekscesivno korištenje privremeno dovodi do poboljšanja psihičkog stanja. Ali, to je i uobičajeni nastanak ovisnosti. Nakon kratkotrajnog poboljšanja, slijedi pogoršanje.
Simptomi ove ovisnosti su najčešće: preokupacija mobitelima i kompjutorima, gubitak uvida u protok vremena, nekoliko minuta se pretvara u nekoliko sati, ostanak uz kompjutor do kasna, ostanak na poslu „kad svi odu”, izolacija od prijatelja i obitelji, osjećaj krivnje zbog ekscesivne upotrebe mobitela i kompjutora, laganje ili skrivanje u vezi upotrebe kompjutora ili mobitela. euforija povezana s korištenjem mobitela ili kompjutora, teško razlikovanje stvarnog i virtualnog svijeta i sl.
Kao i kod drugih ovisnosti, liječenje ovisnosti o internetu je moguće, ali je dugotrajno i kompleksno. Još uvijek nema lijekova za ovu ovisnost, pa se isključivo primjenjuju psihoterapija i socioterapija (individualna, grupna, obiteljska). Ipak većina ovih osoba uzima psihofarmakoterapiju zbog čestih komorbidnih smetnji.
Prevencija
Gore smo naveli da je liječenje ovisnosti moguće, te da se i dalje razvijaju programi koji daju bolje rezultate u liječenju. Ipak, logično je pitanje: možemo li spriječiti razvoj ovisnosti? Postoje brojne preventivne mjere koje mogu poduzimati pojedinci, obitelji, ali i društvo u cjelini. Navodimo neke od njih:
-Djecu i mlade od najranijih dana treba učiti da budu odgovorni jer je važna komponenta ovisnosti – odbijanje preuzimanja odgovornosti
-Uspostavljanje i održavanje bliskih odnosa u obitelji, školi i društvu
-Razvijanje samopouzdanja kod mladih osoba
-Mladi kroz uzimanje droge protestiraju protiv društva. U edukacijskom procesu može ih se naučiti da protestiraju i na drugi način.
-Emocionalna edukacija mladih (važnost prepoznavanja i iskazivanja vlastitih potreba, procesi u donošenju svakodnevnih odluka, rješavanje problema identiteta, adekvatno rješavanje ljubavnih i seksualnih problema, nošenje s autodestruktivnim pulzijama, programi smanjenja impulzivnosti i emocionalne nezrelosti i sl.).
-Edukacija o korištenju zrelih obrambenih mehanizama