tekst: prof.dr.sc. Ante Bagarić
U Zagrebu je održana peta konferencija o debljini, online naravno.
Kad se govori o debljini važno je imati na umu i njezinu emocionalnu komponentu.
Jede li čovjek samo kad je gladan? Ne. Jede i zbog: prijatelja, društva, obitelji, proslava, praznika, odmora, sreće, tuge, početka nečega (posla, veze, bilo čega), završetka bilo čega. Jede se i zbog: mirisa hrane, oblika hrane, boje hrane itd.
Prema psihoanalizi osobe postaju debele zbog: nezadovoljstva u ljubavnim vezama, straha od kompeticije, straha od heteroseksualnosti, straha od suočavanja s negativnim emocionalnim stanjim, straha od toga da su nevoljeni.
Već je postala klasična psihoanalitička teza da je povećano uzimanje hrane (a time posljedično i debljina) posljedica dubokog osjećaja ovisnosti koje se javlja u oralnoj fazi razvoja kada bazične potrebe djeteta nisu adekvatno zadovoljene.
Također je već usvojena teza da debele osobe imaju nisko samopoštovanje. Takve osobe najčešće imaju pasivno agresivne karakteristike. Većinu života provode pasivno i dugo vremena trpe poniženja i agresiju od okoline. Ipak većina ovakvih osoba ima i agresivne ispade koji mogu biti iznimno snažni. Suočena s vanjskim ili unutarnjim stresovima ovakva osoba će se često okrenuti „tihoj samoagresiji“ – debljanju.
Debljanje se razumijeva i kao pasivni oblik samokažnjavanja. Sasvim je jasno da je ovaj proces nesvjestan te je zbog toga i terapeutu teže uspostaviti i održavati terapijski proces. Važna je karakteristika ovog procesa – prisila ponavljanja.
Osobe koje imaju probleme s težinom često su aleksitimične. Takve osobe imaju problem u iskazivanju emociju, siromašne fantazije, teškoće u verbaliziranju pojava i emocionalnih procesa. Tako možemo reći da su osobe dugo vremena „emocionalno gladne“, pa onda postaju i fizički gladne. Kao aleksitimiju možemo razumjeti i ignoriranje vlastitog tijela što je jedna od važnih komponenti debljine. Debljinu možemo usporediti i sa santom leda. Vidljiv je samo njezin manji dio.
Debljina je često prikrivena ljutnja i bijes. I navike igraju veliku ulogu u debljini. Za debele osobe bilo kakvo novo ponašanje je opasno i oni ga izbjegavaju ma koliko i sami bili uvjereni da su im promjene potrebne i da bi te promjene dovele do ugodnijeg života. Debele osobe imaju emocionalnu dilemu, jesti ili biti pojeden. Anksiozne osobe obično jedu kompulzivno te na taj način postaju debele. Depresivne osobe imaju povećan ili smanjen apetiti, ali je glavni mehanizam njihovog debljanja redukcija kretanja.
Možemo se složiti da je opravdano upotrebljavati pojam – emocionalna glad. Dakle, glad opisujemo kao fiziološki, biologijski pojam, dok bi emocionalna glad bilo stanje kad osoba nema fiziološku potrebu za unosom hrane, ali ima emocionalnu potrebu da jede. U terapiji debelih osoba je važno pacijente upoznati s navedenim terminom, te ih tijekom terapijskog procesa obučiti da nauče razlikovati glad i emocionalnu glad.