Preminula je Milka Babović, sportašica, novinarka i televizijska komentatorica
prilog: Sonja Breljak
Zagreb/ U 93. godini života je u Zagrebu preminula Milka Babović, sportašica, sportska novinarka i televizijska komentatorica.
“Milka Babović je rođena 27. listopada 1928. godine u Skopju. Osnovnu školu i djelomice gimnaziju, polazila je u Sarajevu. Živjela je u Rumi i Beogradu a od 1948. godine pa sve do smrti, u Zagrebu. Atletikom se počela baviti 1945. godine. Višestruka je državna prvakinja Jugoslavije.
Najveći trag u sportskom novinarstvu ostavila je radom na Hrvatskoj televiziji. Novinarstvom se počela baviti 1949. godine. Jedna je od osnivačica i dugogodišnjih urednica sportske redakcije tadašnje TV Zagreb. Uzor joj je, u novinarskim početcima, bio Hrvoje Macanović, poznati sportaš i novinar.” (Wik.)
Vijesti koje javljaju o odlasku Milke Babović, govore kako je gledatelji pamte i kao jednu od sutkinja TV showa Ples sa zvijezdama.
Nije mi poznat TV show Ples sa zvijezdama. Milku Babović pamtim iz jednog drugog kuta, onog sportskog, novinarskog.
Naime, bilo je to vrijeme sedamdesetih godine, u kojemu nitko od djevojčica iz moje ulice nije propuštao gledati sva moguća natjecanja umjetničkog klizanja na ledu. Europska, svjetska prvenstva, olimpijade pa Zlatne piruete… Od svih zimskih sportova upravo ovaj za koji u našem malom gradu nitko od nas nije imao ni mrvice uvjeta, privlačio je našu pažnju. A u tome su Milka Babović i njeni stručni i živopisni komentari, te ljubav ka sportu i sportašima koja je izlazila iz svake njene rečenice, imali i te kako veliku ulogu i zaslugu.
Tako smo mi domišljati, u nemogućnosti proklizati u pravoj ledenoj dvorani, iznalazili druge načine sve ono što vidjesmo na TV-u i što čusmo u komentarima Milke Babović, pretvoriti barem djelićem i u našu stvarnost. Zimi se to djelomice moglo ali su nam klizališta, točnije, dvorišne staze i ulice, zauzela starija braća igrajući “hokej na ledu”. A volja starije braće se poštovala.
Zato smo mi djevojčice izmaštale druge mogućnosti. Bilo je to vrijeme mog djetinjstva u kojemu su u trgovine stigle prve koturaljke. Ne ovakve moderne kao danas kod kojih se kotači kreću i okreću u svim pravcima, već one obične koje su tražile puno umijeća za vožnju unazad, kretanje u krug, za sve one dvostruke i ine skokove, piruete i vage o kojima je komentirajući klizanje na ledu, tako srčano govorila Milka Babović. Bili smo pravi umjetnici u tom sportskom žargonu, sve smo znali: Tulup, Luc, Ritberger, Aksel… trebalo je sve to izvesti na koturaljkama. Čudom su se čudile mame kako se kotači koturaljki tako brzo troše, posebno prednji koji su najviše podnosili teret doskoka.
Milka Babović je našem malom crno-bijelom svijetu donijela i boje kad ih naši televizijski prijemnici još nisu imali pa smo tako iz njenih komentara sasvim ravnopravno s bilo kime na svijetu, do u tančine znali opisati kakvu odjeću, koje šare i koje ukrase i kojih boja su nosili svi sudionici natjecanja. I prve glazbene poduke prinijela je na naš stol, pojašnjavajući uz koju melodiju, kojeg glazbenika, skladatelja plešu klizači, sipajući pri tome nizove i detalje o svakom sudioniku, njihovim životima i njihovim trenerima.
Kad sam upisivala studij novinarstva na Fakultetu političkih znanosti u Sarajevu, nakon testa općeg znanja, informiranosti i kulture, dobili smo određene teme kroz koje smo mogli i trebali izraziti svoju sklonost, talent, želju studirati i baviti se novinarstvom. Jedna od tema bilo je upravo primamljivo jednostavna. “Zašto želim biti novinar?” A ja sam tad znala samo da želim pisati, beskrajno pisati. Izabrala sam drugu, sportsku temu, ticala se Olimpijskih igara koje su se upravo u srpnju te 1980. godine odigravale u Moskvi. Iz mene je na papir izletjelo pravo more podataka, činjenica, brojeva i imena, sve o olimpijadi u Moskvi, što je u moju, osamnaestogodišnju glavu stalo. A podaci i činjenice su jako važni, njima se puni sportski komentar, prilog, tema, postavlja temelj bilo kojeg teksta. Naučila sam to i iz temeljitih, iscrpnih a i sažetih i fokusiranih komentara Milke Babović. Bila je u vrijeme održavanja Zimske olimpijade u Sarajevu, organizatorica i zamjenica šefa Međunarodnog press centra a ja studentica četvrte godine novinarstva koje se izgleda još u djetinjstvu kao virus uvuklo u moju dušu i ostalo tamo sve do danas i zauvijek.
U tom nekom djeliću moje duše, dubokog, temeljnog i ugodnog a naoko neprimjetnog traga, ostavila je i Milka Babović, atletičarka, sportska komentatorica, novinarka i urednica TV Zagreb i Hrvatske televizije. Pišem ovo s velikim poštovanjem, saznajući za njen odlazak.
Počivala u miru!