Slavica Sarkotić
Ja bih Božić svijetao i bijel
Kao sitnim šećerom posut
Okvir za sliku neokrnjen, cijel
Svod sjajnim zvijezdama posut
Ja bih Božić onaj od nekad
Kad caklio se snijeg na stazi
Onaj što noću sanjam gdjekad
Tamo gdje ne trebaju mi putokazi
Ja bih Božić tih i skroman
S glazbom što svako srce takne
Na posnom kruhu anđeo loman
Na molitvu da me potakne
Ja bih Božić s mirisom cimeta
I majčine ruke umrljane brašnom
I da mirišu opet čaj i limeta
Na ormariću starom i prašnom
O, ja bih takav Božić htjela
Da se sva blagosti predam
Vazu u kojoj mirišu bor i imela
I lica mila da cijelu večer gledam