piše: Dragica Trumbetaš
Sasvim drugačiji Božić je iza nas. Najviše je tuge bilo u Domovima za starije. Odlučiti se za život u Domu vrlo teška je životna odluka. Obično tome prethodi niz stvari koje stisnu kad je čovjek star.
Prije svega to su malene mirovine koje pored hrane i režije nikako ne mogu pokriti izdatke za posebnu skrb. U zapadnim zemljama država dotira umirovljenicima sredstva za njegovateljem, za potrebnu pomoć u kući kad umirovljenik više ne može sam.
Stimulira se ostanak u kući a ne izdvajanje u posebne smještaje.
Kada smo ulazili u EU zamišljali smo kako ćemo biti dio zajednice, dijeliti zakone koji obavezuju državu.
Ništa od toga se nije desilo po pitanju umirovljenika. Mirovine su nedovoljne za život, državni Domovi s prihvatljivom cijenom se ne grade, privatni Domovi na rubu standarda, ono što si umirovljenik u Hrvatskoj može sam platiti često je više opasnost nego smještaj.
Često osamljenost natjera ljude na taj veliki zaokret u životu, ljudska potreba da bude u društvu svojih vršnjaka, koji su proživjeli iste ili slične nevolje, generacijski povezane suputnike, zajedničkim uspomenama, prividno liječe usamljenost.
Ove godine pored Corone najviše je boljela usamljenost, čežnja za svojima koji nisu mogli doći ni odvesti ih u obiteljska okruženja.
Jedino što je bilo drugačije, a bolje od prijašnjih godina je što je bilo puno manje pucnjave u noći koja je proslavljena pjesmom “Tiha noć”.
U novije vrijeme sve što grmi i iz čega se može pucati, grmjelo je čitavi tjedan. Neki novi običaj da se pucnjavom iz svih oružja i pirotehničkim pomagalima slavi nešto što obilježava mir i dobrotu izostao je ove godine i po novom zakonu na dulje vrijeme je zabranjeno.
Iako nam je zemlja pritisnuta mnogim problemima blagdanska potrošnja nije izostala.
Potrošilo se ovih dana oko 11 milijardi kuna, nešto na bolje jelovnike, a nešto na poklone za bližnje. Puno je to novaca u ovako velikoj krizi i nameće još jedan zastrašujući podatak. Prema računici svaki čovjek u našoj državi približno je potrošio iznos koji je vrlo blizu prosječnoj mirovini. Ako znamo da je četvrtina stanovništva umirovljeničke populacije, a da njih oko 800 tisuća ima manje od prosječne mirovine koji nisu potrošili ništa, jer i ne mogu potrošiti ništa više, ostaje pitanje tko je to potrošio silne milijarde ovog Božića i kako smo dospjeli u stanje da u državi tek mali broj ljudi ima obijesno previše a većina ništa ili vrlo malo.
Osobito bode u oči slogan kojim ljude poziva ova Vlada, koja je usput, prije ovog Božića dala u dugogodišnju koncesiju pitke vode bogatašu Tedeschiju. U novu godinu ulazimo bez hrvatske vode koja izvire u hrvatskoj zemlji, pripada samo jednom čovjeku, koji će slobodno formirati cijenu, za njega, po povoljnoj računici.
A slogan govori o solidarnosti među ljudima, a ide otprilike… “cijepi se da zaštitiš druge”.
Sasvim sigurno bi odaziv na cijepljenje bio spontaniji i lakše bi se ljudi odlučili za to da su šutjeli o solidarnosti koje nema niti u jednom drugom vidu u životu Hrvatske vlade s većinom građana.
Veliki jaz između građana i Vlade produbljuju političari i ljudi koje vode pandemiju.
Prošli tjedan, kada su se pravdale propusnice, dr. Capak je rekao kako su preboljeli od Corone još dugo vremena zarazni, a jučer gledamo dva čelna čovjeka koji su preboljeli Coronu na misi u crkvi među građanima.
Bogaćenje koje Vlada omogućuje pojedincima i prisustvo u vjerskim obredima u crkvi, kada sam Papa poziva na poniznost i brigu za siromašne čisto je svetogrđe i najgora vrsta licemjerstva.
Oduzeti Božić siromašnima i istinskim vjernicima, gurati se u prve redove u crkvi, nije bilo ugodno ni Bogu ni ljudima, pamtit ćemo to kao i sve ostale ružne stvari koje su se desile ove godine.
Nadajmo se da će drugi Božić biti bez Corone, bez licemjera u crkvi, ali i bez kompromitiranih političara u Vladi.
Ako se život pamti samo po dobrim stvarima, lako ćemo zaboraviti godinu i Vladu, nevolja je u tome što bi iz sjećanja morali izbrisati i puno godina koje su nam oteli licemjeri, lažni domoljubi i lažni humanisti koji su se ugnijezdili na pozicijama vlasti i kljucaju nam polako i zdrav razum, oduzimaju nam slobodu, opredjeljenje, i guraju nas u zatucanost raznih podjela.
Vrijeme je da pokažemo otpor, najprije prezirom a onda i konkretnim dokazima u obliku glasačkih listića i olovaka na izborima.
Nova godina – nova prilika!