piše: Žarko Delač
Hoće li nakon problema s pandemijom i posljednje nedaće uzrokovane potresom u Hrvatskoj bar donekle promijeniti ljudska ćud i narav u našem okruženju, teško je predvidjeti.
Brojni teolozi i kršćanski mislioci upozoravaju kako ulazimo u vrijeme molitve, a poznato je da se rado deklariramo kao vjernici. Sumnju bude informacije o pojavi nakupaca i prekupaca stoke koji žele zaraditi na osiromašenim uzgajivačima u porušenoj Baniji, sve češće razmirice i optužbe između političara, namjernim plasiranjem lažnih i izmišljenih vijesti ili otuđivanje imovine iz porušenih kuća.
Ipak prevladavaju pozitivne vijesti s terena a različitih pojedinačnih mišljenja je uvijek bilo i bit će. Sve naime ovisi s kojeg se kuta ili razine odlučivanja promatra i djeluje.
U tom kontekstu mogu se navesti brojni primjeri vojnika iz nedavno završenog Domovinskog rata koji su često, iako u najboljoj vjeri i namjeri, iznosili potpuno pogrešne procjene i komentare. Jer pregled ukupne situacije na bojištu mogu imati samo visoki časnici, a ne vojnik u rovu što se može preslikati i na situaciju na potresom pogođenom području Banije.
Zbog toga treba biti vrlo pažljiv u prosudbi i prenošenju pojedinačnih izjava i mišljenja, a u tome imaju veliku ulogu mediji kojima ipak više vjerujemo nego društvenim mrežama. Nažalost negativne vijesti i traženje loših informacija privlačnije je i nadalje nego širenje pozitive i optimizma. Pronalaženje istine ustuknulo je pred dezinformacijama.
Siguran sam kako ima daleko više osjećajnih i zanimljivijih pozitivnih priča u kojima sudjeluju brojni volonteri, donatori, navijačke skupine, predstavnici državnih i drugih institucija, političari i udruge za koje se tek u izvanrednim situacijama može vidjeti koliko su korisne i učinkovite. Za razliku od medijski eksponiranih koje primaju znatnu državnu financijsku potporu i zalažu se za neku kvazi demokraciju a ovih dana iz svojih fotelja i zagrijanih prostora komentiraju situaciju na terenu!
Ipak, misleći na promjene može se očekivati kako će najlakše doći do zaokreta u graditeljstvu. Tako bi kuće trebale biti prostorno manje, sve češće montažne te energetski i protupotresno učinkovite, nadgrobni spomenici jednostavniji, dvorišne ograde jeftinije.
No, sve dok se ne dogodi promjena u ljudskoj naravi i ponašanju te trajno ne prihvatimo život u solidarnosti i posvećenosti ljudima u potrebi, skromnijem i poniznom životu i suživotu s prirodom, ništa se neće promijeniti. I dalje će nam pristizati opomene i znakovi na koje ne možemo utjecati, trpjeti njihove posljedice i diviti se vremenima kada nas je to zaobilazilo ili o tome nismo uopće vodili računa.
Odluka je dakako kao i mnogo puta do sada u ljudskoj povijesti, samo na nama i ne treba tražiti izlike i optuživati druge, već poći samo od sebe.
Zar se to ne čini posve jednostavno i lako izvodljivo?