Igor Divković
Laje ker.
Mačak prede.
Tri – četiri vrapca,
na žici, sjede.
Čini se kao da je
svijet
u normali,
ali,
toliko toga
fali.
Ker reži,
jež se ježi.
Mačak prede,
pucaju grede.
Na žici vrapci,
tresu ih žmarci.
To nije to,
čemu svijet žudi,
zabrazdio je,
ludi.
Keru, laj.
Macane, znaj,
vrapčići vježbaju
a cappella.
Zima će biti
duga i hladna,
nekako se,
po svemu, čini,
kako nama, dolje, u dolu,
tako i našem Boži, u visini.