tekst i foto: Daniel Pavlić
Iako je jutro zasuo gusti snijeg koji se “pričvrstio” za zaleđenu zemlju, postojala je nada da ipak odemo do nekih zabačenih sela kako bi kolege novinari snimili prilog za Deutsche Welle.
Goran Gazdek i ja smo u Hrvatskoj Kostajnici pričekali ostatak ekipe koja je stigla iz Sarajeva i Banja Luke. Ajdin i Vanja, mladi novinari s vrlo impresivnim iskustvom, ovjenčanim brojnim nagradama u svijetu novinarstva.
Napunili smo auto pelenama, te hranom i kozmetikom za djecu koju smo prethodno kupili, te dobili od moje prijateljice Kristine koja je dovezla humanitarnu pomoć iz Rotterdama. Cesta u Kostajnici je bila mokra, no nije bilo snijega pa smo odlučili lagano prema Dvoru. No, nakon Volinje smo shvatili da je još uvijek put za Dvor bijel od snijega. Vožnja od pola sata se pretvorila u skoro sat vožnje.
Skretanje za Javoranj nam baš nije budilo nadu da ćemo za dana autima stići do cilja. Nadu nam budi ralica i mobilna kuća koju je vukao traktor. Pitamo ih kome voze kućicu? – Vozimo Ognjenovićima! 🙂 Pa i mi bi do njih!
I onda nam vozač ralice kaže da ga pratimo dok ispred nas prti snijeg. Vozimo se još nekih 40-tak minuta i klizimo po cesti. Gume proklizavaju, pokušavamo ostati na cesti. U daljini po brdima srne, te jedan zec koji se dao u bijeg preko potoka. Banijska praskozorja obasjava sunce.
Dolazimo u Brđane Zrinske. Još malo po makadamu pa smo u Švrakarici. Ralica se pokušava probiti do Ognjenovića, no ubrzo i ona proklizava tako da dalje možemo samo pješice. Nosimo svoje kamere, te vrećice s humanitarnom pomoći. Kliska staza i debeli minus. Tko bi rekao da i ovdje netko živi…
U toplom domu obitelji Ognjenović, dječaci se igraju, dok beba spava. Vesele se novoj mobilnoj kući koja je na putu. Ne smetamo. Izašli smo van malo snimiti ovu snježnu idilu. Hladno je, mrznu ruke. Ubrzo stiže Milan s kojim moje kolege imaju razgovor. Dan je kratak, a mi moramo nazad dok ne stegne još veći minus. Imamo lance, no montiranje će nam oduzeti vremena.
Spuštamo se na cestu do auto, međutim ne možemo doma, cesta je blokirana. Šezdesetak metara pred ciljem, traktor koji vuče kuću je stao. Strgao se. Kotači na kojima je mobilna kućica su otpali. Iza kuće je i drugi traktor koji pokušava pogurati teret. ne uspijeva.
Nakon sat vremena stiže vozač ralice pa pokušava pošlepati sav teret; mobilnu kuću i dva traktora. Metar po metar i konačno je kuća pod starim orahom podno brda. Sačekat će još par dana dok malo okopni kako bi stigla na svoje mjesto. Poklanjaju je udruga Solidarna i još jedna udruga kojoj ne zapamtih ime.
Ne znam jel moj post i fotografije imaju tu zaslugu, no nije ni bitno jer cilj je postignut. Djeca Ognjenovićevih se neće više smrzavati i strepiti od podrhtavanja. Neće ih poklopiti krov.
Mi se lagano skližemo do naše županijske ceste koja već poprima oblik puta. Zamrznut je no vidljiv. Maglovita noć koja je još niže spustila skalu na termometru. Zeko kojeg smo vidjeli uz put je zasigurno tražio noćas svoju majku…