tekst: Božica Jelušić
Ilustracija: Ivana Kranželić
Otišla je Mira Furlan.
Koja beskrajna nepravda i tuga.
Imala je sve što su njeni oponenti i kvaritelji života željeli: pojavu, talenat, personalitet, kemiju, moć transformacije, hrabrost, lucidnost, osjetljivost, energiju, uvjerljivost, karizmu.
To su znali čak i oni, kojima je njena sjena bila nepodnošljiva, a “umjetnost srca” nedohvatna. Sve su učinili da je smanje na svoju mjeru i život joj učine nepodnošljivim. Njene su darove gazili blatnim cokulama, rutavom psovkom letjeli na njenu čistu i pravednu riječ.
Podarili su joj izgnanstvo, nadajući se da će u njen format i njenu sliku zasjesti preko noći. Bijeda čaršije, zla, primitivna, iskešena, gola i odvratna, hvatala se okrajka njene pelerine, tamo, daleko, kamo se odlučila skloniti.
Naravno, ona od njih nije željela ništa. Samo mir, koji je morala životom platiti. Samo miris i spokoj tamarisa, koji rastu dugo i visoko, i s čijega se vrha ništa pozemljarsko i sitno ne vidi i ne nazire.
Miruj u miru, mirtom milovana.
Za bolji svijet si sada odabrana.
…
“Mira Furlan rođena je 7. rujna 1955. u Zagrebu, gdje je diplomirala 1978. glumu na Akademiji dramske umjetnosti. Iste je godine postala članicom HNK-a u Zagrebu, gdje je ostvarila više zapaženih uloga, za koje je višestruko nagrađivana.
Nastupa i na televiziji; na filmu je počela nastupati 1982. u Kiklopu Antuna Vrdoljaka, a ubrzo je postala jednom od vodećih hrvatskih glumica. (Hrvatska enciklopedija)
Uz kazališne i televizijske uloge, prosječno nastupa u 3 do 4 filma godišnje. Značajnije uloge ostvarila je u filmovima U raljama života (R. Grlić, 1984), Otac na službenom putu (E. Kusturica, 1985), Za sreću je potrebno troje (R. Grlić, 1985), te u televizijskim dramama i serijama (Putovanje u Vučjak, 1986., Tuđinac, 1990. E. Galića).
Od kraja 1980-ih pretežno radi u Beogradu, a 1991. odlazi u SAD, gdje nastupa u kazalištu (The Hudson Guild Theatre, Los Angeles), a od 1996. i na televiziji (TV film My Antonia, TV serija Babylon 5). Bila je članica The Actors Studia.” (Wik. Twit.)