Lucija Vinogradac
otvaram sve svoje karte
pokazujem lice bez šminke
ne plašim se tuđih pogleda
pišem svoju himnu
i pažljivo biram riječi
duša mi se slaže
s veselom melodijom
od groblja svojih trauma
napravila sam cvijetnjak
potrudila sam se
da mi u životu miriše
ne mijenjam se zbog drugih
ponekad samo zbog sebe
zavoljeh to svoje ludilo
i svoju tamu
baš zbog toga
sam ugledala
svjetlost