Zaprešić/ “Preminula je Višnja Goljački, ravnateljica Pučkog otvorenog učilišta Zaprešić, spisateljica, urednica i osnivačica nekoliko časopisa i portala.
U Domu kulture u Zaprešiću promovirala je kulturu, glazbu, umjetnost, pisanu riječ, pjesničke susrete. Neka piše i sanja na nekom ljepšem mjestu.” (Televizija Zapad)
Višnja Goljački je rođena 13. svibnja 1956. godine u Zaprešiću. Diplomirala je Komparativnu književnost i fonetiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Dugi niz godina radila je kao bibliotekar – informator u Knjižnicama grada Zagreba. Osnivačica je i urednica nekoliko kulturno-informativnih časopisa i web portala. Utemeljila je i vodila nakladničku kuću ‘Simetriks’. Početkom 2009. imenovana je ravnateljicom Pučkog otvorenog učilišta Zaprešić.
Dobitnica je Nagrade grada Zaprešića za književnu djelatnost i osnivanje nekoliko kulturnih manifestacija. Godine 2007. objavila je ilustriranu knjigu „Bajka je bajka“. Roman „Pisma iz limba“ objavila je 2008. godine pod pseudonimom Aurora Amarena Vangelis. Knjiga je nastala tehnikom montaže fictiona i non-fictiona. U opsežnom djelu autorica traga za vječnim čovjekovim filozofijskim i egzistencijalnim pitanjima; o istini, smislu, ljubavi i smrti. 2009. godine objavljuje roman „Priče iz matrixa – putovanje u središte samoće“, 2015. godine uredila je „Monografiju grada Zaprešića“, 2015. godine objavila je zbirku poezije „Čekaj me u inboxu“, a u prosincu 2018. zbirku poezije „Biti Višnja Goljački“.
Obnašala je funkciju ravnateljice „Pučkog otvorenog učilišta Zaprešić“ gdje doprinosi razvoju kulturne politike i osniva kazalište za djecu i mlade. Utemeljila je međunarodnu kulturnu suradnju s tri presudna elementa: ljudska prava, kultura i znanost, s naglaskom na angažman umjetnika, posebno pisaca, u vrijeme ogromnih tehnoloških promjena i izazova naše civilizacije, te značaj znanosti i njenog odnosa prema etičkim i moralnim načelima.
Višnja Goljački je inicijatorica i organizatorica Festivala poezije Ban josip Jelačić i dodjele nagrade Konjanik, održanog u dva navrata.
Divna, senzibilna i draga osoba, moja prijateljica s kojom sam sve do nedavno dugo razgovarala, puno toga dogovarala i ostvarila medijsko pokroviteljstvo Festivala poezije. Ode Ti draga k zvijezdama, u svijet bez bola, u svjetlost i tišinu. Stavljam Tvoju sliku koju si najviše voljela. Počivala u miru Božjemu.
ANAHATA – Višnja Goljački
napadali su me godinama
rastopljenim željezom
divljim zvijerima
šakom milosrđa
katapultirali su
kapsuliranu ravnodušnost
ljubomoru mržnju
bijes
slomljena ogledala
u razderanoj ruci
a ja sam se smijala
luđački smijala
kao transformer
bivajući sve jača
kapali su
užareno ulje
na moj mozak
palili mi pjesme
lagali
zavodili navodili
kao svijeću na vjetru
ali kiša mi je jela iz ruku
jer moje tijelo
tvoja je kuća
i timus koji raste iz prsišta
brani je od tebe samog
davala sam
ljubav brigu
suosjećanje zahvalnost
dobročinstvo nježnost
ali crvena boja ljubavi
ubojica je
srčane čakre
ona treba dimzeleno
jednog dana
ispalio si tane
koje je prošlo ravno
kroz anahatu
i nema me više