Sven Adam Ewin
Koja je ovo zemlja? Koje je doba?
S platane pada rosa na riječni pijesak.
Što me to tako davi? Noćna tjeskoba?
Hoće li planut davnog Sjećanja Bljesak?
Sve esencije, sebstva, jastva i bivstva,
U mojoj biti ovog se časa množe.
Protiče mrtva rijeka moga djetinjstva.
Rastu mi škrge. Krljušt umjesto kože.
Studeni zrak se magli od moga daha.
Tko sam? Otkuda stižem? S kim sam u rodu?
Voda se bora. Voda je puna straha.
Sam na obali stojim. Gledam u vodu.
U mom se oku odsjaj Nečega giba.
Što si, o, Nešto?… Reci, jesi li riba?