Iz naše arhive/ objavljeno 01.02.2021.
Dragan Gortan
Otac bi često sa zadnjim
zalogajima ručka znao upitati:
Ki zna koliko bi to koštalo u hotelu?
Bila je to svojevrsna pohvala materi
i njenoj vještini da od skromne speže
skuha dobar ručak, ali on bi istovremeno
tim retoričkim pitanjem potvrđivao svoj status
radnika, proletera i bezemljaša koji neće nikad
ni sebi ni svojoj familiji moći priuštiti ručak u hotelu.
Mada oca već godinama nema, dok mater živi sama
jedući kao ptica, često se sjetim toga i znam da kad bi
netko i sagradio hotel, hotel najveći na svijetu, nadjenuvši
mu sve zvijezdice Mliječnog puta, tamo bi ručak vrijedio manje
od našeg.