tekst: Marko Jareb
Kažu kako odijelo ne čini čovjeka, tako ni potencijalne državne dužnosnike ne bi trebala činiti njihova obećanja, negoli djela koja su napravili u svojim lokalnim sredinama.
Za prvu izreku najbolji primjer je pokazao Tin Ujević, a za drugu načelnici općina i gradova koji novcem svojih građana, malo pomalo uređuju svoje lokalne sredine.
Tin Ujević je neobrijan, u nekom starom odijelu došao popiti kavu u kazališnu kavanu. Konobar se pravio da ga ne vidi, kao da je zauzet poslom oko laštenja čaša i pepeljara. Ujević je otišao najboljem prijatelju, posudio u njega odijelo i obrijao se. Ponovno je došao u kazališnu kavanu, sad je konobar odmah došao do njega i stao brisati prašinu pred njim te primio narudžbu za kavu. Brzo je poslužio gosta. Tin je uzeo šalicu, rastvorio gornji džep odijela i cijelu šalicu ulio u njega. Konobar će: „Ali gospodine što to radite?!“ Ujević mu je plaćajući rekao: „Mladiću, vi ste i tako donijeli tu kavu odijelu, a ne meni.“
Ne može javnu funkciju imati netko tko je „skrivečki“ radio za „007“ službu u prethodnom sustavu, ne kao direktni djelatnik (oni su se javno znali ), negoli kao tajni članovi „Đems – Bond“ grupe. Za to imaju podaci i sve se zna, samo što je nešto dokumentacije vjerojatno uništeno kako bi se zametnuli tragovi.
Državnog dužnosnika ne čini odijelo, lijepe riječi i obećanja, već djela koja je učinio u svojoj lokalnoj zajednici, pa to može nastaviti raditi i na državnoj razini, bilo u izvršnoj ili zakonodavnoj vlasti.
Svatko u svojoj sredini zna tko je zaslužan za nešto i on bi samo trebao napisati ime i prezime toga na glasački listić, a ne zaokruživati unaprijed ponuđene kandidate.
Zato glasači u RH ne bi trebali glasovati za odijelo što ga netko nosi ili za izgovorene lijepe riječi i obećanja, već za realizirane projekte u lokalnim sredinama.