Nada Vučičić
Kad zatvorim prozore i peć upalim
Od dima kad oči zasuze i čežnja kad se javi
U kasne sate sumraka utihnulih ptica
Haljinu od snova na golo tijelo oblačim
I sijede kose u pletenicu rubim
Sve se vrati
Sve zime daleke a tople od sjećanja
Svi dani poljupcima iscrtani
U slike kistom utkani
I sniježi sniježi
Daljinama nepovratnim
Majka slaže plahte vezene
Ručnike jastuke prekrivače
Otac mi maše ispod smokve
Vrijeme
Ti daleki sati prošlih Zima
U haljinu snova
Umotani
Moji