Nada Vučičić
nudiš nepoznato vrijeme
nikad upoznatu sortu grožđa
trpkost niz misli teče
nepoznata slika
budi milostiv
pusti snovima
nek klija zlatno sjeme
obećanjem sreće
pitkost u čaši postojanja
opravdava svitanja
opravdava nade
iskupljuje grijehe
napravio si ljuljačku
od mjeseca
livadu od zvijezda
zalutalim srnama
Ostavši na zemlji
izgubljena
samujem…