Nada Vučičić
Da si voda koja teče pretvorila bih se u list i plovila s tobom
radujući se virovima
i cvjetovima što zaljubljeni u vodu bacaju
dok se ljube na obali
i svi ti mali gradovi s bijelim obalama
gdje zvijezde noću odmaraju
svjetiljke bi bile mojim očima
što na rubu prolaznosti plešu umirući
da si voda kojom plovim do kraja
zadivljena
radosti šutljivih riba što se mrijeste u proljeće
kad led otopi i trave ozelene
sanjala bih san
još jednom iznova
propupalog lišća kojeg čeka putovanje
na tvojim mokrim usnama uz obale bijele
mog postojanja