KAO NETKO MOJ

piše: Ljiljana Zovko

Ne znam kako kod vas ali meni leti djetinjstvo pred očima, leti trešnja koju je tata posadio na dan kada sam se rodila, leti mi stari kazetaš u koji guram Balaševića i Azru.

Lete mi slike s ekskurzije, leti mi bolan, život tu negdje ispred očiju.

Ne znam kako kod vas, ali meni kao da sam u Meteoru i s pokojnim Vekom plešem maturalni ples, onda smo svi negdje kraj Starog pa vrištimo Đoletove stihove i smijemo se da puca nebo iznad Mostara.

Ne znam kako kod vas ali kod mene lete granate po Omladinskoj, tuče snajper u Šantićevoj, negdje se ruši Stari… A Đole pjeva “Samo da rata ne bude”.

Lete djetinjstvo, rat, mladost, kasnije godine, lete bolan i ne mogu stati.

Leti mi poklonjeni CD Balaševića koji sam čuvala k’o relikviju pored celofana u kojeg sam umotala najljepše uspomene.

Ne znam kako kod vas ali meni k’o da je otišao netko moj…

4 3 votes
Article Rating

Related Post

Subscribe
Notify of
guest
1 Comment
Newest
Oldest Most Voted
Inline Feedbacks
View all comments
Bianca
Bianca
3 years ago

A jel vam leti da nikad nije podrzo domoljube Hrvate! osobno svojim komentarma agresore Na Hrvatsku podrzavo!!, kao pravi pjesnici domoljubi nikad nije se ponaso ni cast davo nasim Vitezima koji nam odbranise Dom nasu preljepu Hrvatsku od zlocina !! E sad bi oni propagandom i na kukavicki nacin vladali Hrvatskom!
A to sto je pjevo to je cistio profiterstvo svoje propagande za novac!!
Da budemo iskreni!!