Sven Adam Ewin
Vrijeme je žetve,
Jutro je vrelo,
Stižem sa kosom
U žito zrelo.
Povičem glasno
Dok spava njiva:
.
– Ima l’ u žitu
Ikoga živa?
Oprezno s prstom
Kucnem u klas,
Iz žita čujem:
– Oh, samo čas!
I prepelica
Na noge skoči:
– Samo da rosom
Umijem oči.
I da na krilu
Očistim perce,
Strpi se časak,
Još samo zerce.
Čujem gdje budi
Malene ptiće,
A zatim vedro
Zapućpuriće:
– Puć-pu-ruć,
Puć-pu-ruć
Sad možeš uć’.