piše: Dragica Trumbetaš
Grad Zagreb ima najveći broj umirovljenika.
Grad je u prošlosti imao jaku industriju koju su tada zaposleni radnici nadživjeli.
Danas grad ima oko 200 000 umirovljenika a prosječna mirovina za prošli mjesec je 2566 kune, na razini grada oko 3200 kuna.
Granica siromaštva u Hrvatskoj malo je iznad 2700 kuna.
Grad Zagreb ima oko 8000 umirovljenika s braniteljskom mirovinom koja iznosi prosječno oko 6200 kuna.
Iz ovih statističkih podataka vidljivo je da u gradu Zagrebu živi jako puno siromašnih starih ljudi.
Jučer smo gledali kako se umirovljenici dirljivo opraštaju od preminulog Bandića uz riječi zahvale za brigu za starije osobe.
Kad imaš malo, svaka pomoć dobro dođe, no grad Zagreb slabo je skrbio o svojim umirovljenicima.
Na pomoć su imali pravo samo oni koji su imali mirovinu do 1500 kuna, teška socijalna kategorija,
mirovina od 200 eura nepoznanica je za zemlje članice EU, u mnogim zemljama socijalna pomoć je u duplom iznosu.
U Njemačkoj žena s dvoje djece dobije 160 eura, a da uopće nije radila, a 300 eura mirovine može se zaraditi s 5 godina staža.
Daleko smo mi od Njemačke, kod nas za 30 godina rada mirovina bude ispod 2000 kune i uz takvu mirovinu u Hrvatskoj umirovljenik ne može dobiti nikakvu pomoć.
Neki gradovi i u našoj državi pomažu umirovljenicima, dijeli se jednokratna ili mjesečna pomoć, plaća se dopunsko zdravstveno osiguranje uz puno veće mirovine, no to su izuzeci u malom broju.
Obraduju umirovljenike za Božić i Uskrs značajnijom božićnicom no u Zagrebu je božićnica tek 100 kuna i to za one s mirovinom od 1500 kuna.
Nema jedinstvenog kriterija za sve umirovljenike u Hrvatskoj, kriterij za siromaštvo je tek puka forma da se u EU prezentira država kao socijalna iako je istina sasvim drugačija.
Istina je jedino da umirovljenici u Zagrebu imaju besplatan javni prijevoz do iznosa mirovine od 3200 kune, fali prihvatilišta za beskućnike pa mnogi od njih spavaju u tramvajima koji prometuju po noći.
No, to oni u upravi grada ne vide niti znaju, tek radnici ranoranioci svjedoče takvim prizorima u tramvajima.
Sve udruge koje bi morale znati i prezentirati pravo stanje u umirovljeničkih populaciji udarile su brigu na veselje, uhvatile se organizacija izleta umjesto da se uhvate u koštac sa siromaštvom.
U gradu Zagrebu fali državnih Domova za starije, fali dnevnih boravaka za starije, u gradu s 200 000 umirovljenika imamo organiziran dnevni boravak tek za 63 umirovljenika, a najviše fali novaca da bi se uopće mogao platiti smještaj u državnom Domu za starije.
Cijena državnog Doma veća je od prosječne mirovine i umirovljenicima koji nemaju nikog svog koji bi mogao pomoći ostaju tamo gdje jesu do samoga kraja,ovisni o pomoći susjeda ili nekog slučajnog poznanika.
Čitamo jučer da je grad Vukovar odlučio pomoći svojim umirovljenicima, svima ispod 2500 kuna mirovine dati će 500 kuna pomoći.
Grad Vukovar nema industrije, ima mnogo nezaposlenih ali u predizborno vrijeme odlučili su se za investiranje u umirovljeničku empatiju, ne bi li na izborima oni zaokružili ove koji su se sjetili baš sada pomoći.
Ovakve populističke metode guraju umirovljenike u još veće siromaštvo, jednom u četiri godine, tik pred izbore, baš tamo gdje se procjenjuje da će faliti glasova, kupuju se ljudi za male novce, da bi se nastavila stara praksa.
Ništa nitko umirovljenicima ne daje što nije njihovo. Priča da ima previše umirovljenika a premalo radnika, ne drži vodu. Umirovljenika iz rada ima onoliko koliko ih je radilo, no ima puno prikačenih koji prazne mirovinski fond a nisu ga punili.
Tih ma puno i previše, prikačenih poput imele na već osušenom drvetu, sišu mirovinski fond, a ti imaju dobre mirovine, ti drže prosjek i prikrivaju sramotno mali prosjek za mirovine iz rada.
Dragi umirovljenici ne nasjedajte na promidžbene akcije pred izbore, niti na nasmijane likove koji će vas uskoro gledati sa svake bandere, novce koje ćete dobiti već su vam uzeli, kupuju vas vašim novcima.
Situacija je ozbiljna sve druge dane u vrijeme kad nisu izbori, nitko kojeg dođete zamoliti za pomoć ne dočekuje vas s osmjehom.
Nemojte nasjedati da su dobri oni koji vam daju milostinju, a oteli su vam ono što vam pripada, a to je dostojanstvena starost.
Kada u Hrvatskoj bude mirovina 60 -70% prosječne plaće, onda možemo pričati o empatiji za umirovljenike, dotle to je samo kamuflaža za pljačku na vašu ušteđevinu.