Miljenka Koštro
O svemu i svačemu stihove slažem
I nije važno odakle sam i tko sam
Budna sanjam, po stoti put kažem
Molim, ne budite me prije pola osam
Rima mi je kao dobra stara kuma
Slobodan stih jutro, prijatelj drag
Već treperi crescendo moga uma
Dok huk misli preskače srca prag
Pjesma stihom hvata zalutali val sred mora
Ako ga ne uhvati pjesničko pero tad strada
Hranilištu udicu bacaju biserne misli autora
Spomenik duha lebdi dok tijelo zemlji pada
Lutalica, moj stih, jednog sunčanog dana
Otkrit će još najmanje stotinu mojih mana