TRI BANKE ZA LJUBAV - Hrvatski Glas Berlin

TRI BANKE ZA LJUBAV

autor: Ivanka Jularić ((Ćulap)

Sinoć je kod nas tri puta nestajalo struje i uz žiškanje svijeće prisjetila sam se vremena kad uopće nismo imali struje.

Zima1967. Za mene značajna po tome jer sam tad išla u prvi razred i jer sam tad donijela važnu odluku.

Kako nije bilo ni struje, ni televizira, kod nas je uvijek navečer bilo sijelo, da se skrate duge zimske noći. Muškarci bi pijuckali rakiju i zbijali dvosmislene šale, a žene su se uz ručne radove bavile omiljenom temom; analiziranjem tuđeg života i zaključile da su neke žene sretnije nego što to zaslužuju i da se u tim gladnim godinama najbolje udati za trgovca, pekara ili mesara. Kraj njih se ne moraš bojati gladi.

Meni su već i do tad kukuruzni kruh i pura išli na nos i odlučila sam da ću se udati za mesarevog sina. Dakako, da on jadničak o tome nije imao pojma. Zajedničko nam je bilo samo to što smo išli u isti razred i oboje, na polugodištu prošli četvorkom.

Lovila sam ga na svaki način, ali nikad me nije htio ni pogledati. I… još sam na svoje uši čula, kad ga je stariji brat pitao, sviđa li mu se koja cura, odgovorio je:

Zdenka! Ona je najbolja učenica. Što je -je!

Imala je sve petice. Aonda mu je brat rekao da mora imati i rezervnu curu, u slučaju da ga Zdenka neće. I… on se odlučio za Silvanu. I ona je prošla s peticom. Zaključila sam da mi samo Bog može pomoći, pa sam se odlučila na drastičan korak.

Kako je Vinka Pašalić pušila, uvijek bi me kradom zovnula, da joj ne čuje ćaća Stipe i poslala me da joj kupim cigare, uvijek bi mi za uslugu dala žutu banku. I banku, po banku, skupila sam pet, te odlučila da tri dam lemuzine, da bog učini nešto da moj izabranik odabere mene, ali sam ubrzo uvidjela da su to bačene pare. Već tad sam počela sumnjati u postojanje Boga. Dugo mi je trebalo da shvatim, da se Bog ne da podmititi, jer da to ide tako, ne bi više bilo sirotinje na svijetu. Svi bi dali zadnju banku, da ne budu siromasi. A ljubav… to je valjda i za Boga komplicirano, jer da je tad ispunuo meni želju, ne bi tom dečkiću.

Kasnije sam se zaljubila u knjige, čitajući sve i svašta, pa i Bibliju u kojoj piše da se treba ženiti iz svog plemena. Za mesarevog sina sam brzo izgubila interes jer sam ja naglo odrasla, pa su me stavili u zadnju klupu, a on je dugo ostao sićušan i sjedio u prvoj. Kako bilo da bilo, pouzdano znam da nije oženio ni Zdenku ni Silvanu, a ja sam se udala za nekog iz svog plemena. Ne baš posve iz istog, jer ja još uvijek volim knjige, a što se njegovog mišljenja o njima tiče, najbolje služe za potpalu vatre.

Najveći problem ljubavi je taj, što je ne bira pamet, nego srce…

5 1 vote
Article Rating

Related Post

Subscribe
Notify of
guest
2 Comments
Newest
Oldest Most Voted
Inline Feedbacks
View all comments
Dragana Maneslovic Kreber
Dragana Maneslovic Kreber
1 month ago

Divna prica… tako meka i laka za citanje…

Kitana Žižić
Kitana Žižić
1 month ago

Bravo Ivanka. Bog te stvarno obdario talentima. Duhovito, jednostavno a vrlo lijepo.