tekst: Marko Jareb
Nedavno sam čuo sljedeću izjavu: „Mi imamo jednu boljku, a to je da ne prepoznajemo prave stvari u pravo vrijeme.“
Na razgovoru za posao, kao potencijalnu stručnu prednost, kandidate su pitali znaju li raditi u AUTOCAD-u. Jedan od kandidata im je rekao, nismo to radili na fakultetu, naučiću što treba. Dobio je odbijenicu.
U srednjoj geodetskoj školi su radili AUTOCAD, a u gimnazijama nisu. Studenti koji su došli na geodeziju iz gimnazija, morali su sami naučiti AUTOCAD na fakultetu. U tome su im pomagali kolege koji su završili srednju geodetsku školu. Gimnazijalci su njima pomagali u matematici, fizici, informatici i dr.
U moje vrijeme – kaže mi kolega – koliko se sjećam, kad sam došao na elektrotehnički fakultet iz srednje tehničke škole u kojoj iz matematike nismo ni spomenuli derivacije i integrale. I sad ti prati predavanja iz fizike, kad profesoru u izlaganjima na početku studija prevladavaju izrazi „totalni diferencijal i fina suma“.
Tu su također gimnazijalci bili u prednosti ispred nas iz tehničkih škola – ističe taj moj kolega. U tehničkoj školi je bila premisa, „znati nešto rukama napraviti“ ( pojačalo, radioprijemnik i sl. ).
Čak za upis na elektrotehniku te godine, prvih 30 studenata nisu trebali polagati prijemni ispit, jer su imali ugovor s radnim organizacijama o zapošljavanju, odmah nakon završenog fakulteta.
Jedno je sigurno kako oni što su imali ugovor s radnim organizacijama o zapošljavanju nakon završenog fakulteta, nisu tada morali znati AUTOCAD.