piše: Marija Juračić
Primijetila sam da u Lijepoj Našoj izumiru narodne izreke. Pitajte nekog mlađeg čovjeka što znači praviti se Toša, ili, ako vam to zvuči suviše strano, onda pitajte što znači praviti se Englez? Sumnjam da će znati.
Od kuda su mi baš te dvije izreke pale na pamet? Vjerojatno zbog najnovijeg reality showa u uspješnoj izvedbi naših obnašatelja trodiobe vlasti.
Netko se dosjetio da u demokraciji, zbog sigurnosti te iste demokracije, treba vladati trodioba vlasti, ali kako smo svi navikli na pravila igre u kojoj se u momčadskim sportovima utakmica igra između dvije sukobljene strane, između Naših i Vaših, to se i naši politički igrači podijeliše tako da ih mi, obični, mali ljudi lakše možemo razumjeti. I sada igraju igru koja se zove- Izbor predsjednika Vrhovnog suda.
Utakmica je izrazito prijateljska, toliko prisna, gotovo obiteljska, da jedni druge od milja zovu nadimcima i raznim karakternim hipokoristicima. Igra koju igraju zove se: „Zamaži svima oči da stvar ne iskoči.“ Ako ste zbog naziva igre pomislili da ćemo na njenom kraju imati opet istu stvar, to su vaše prljave misli, a ne moje.
Pravila igre su stroga, zapisana čak na dva mjesta: U Ustavu i u Zakonu o sudovima. E sad, kao pripadnica naroda koja ima pravo biti i neuka i bedasta, dat ću vam svoje viđenje ove igre.
Dakle, svi znamo da je Ustav najviši zakon jedne države. I tu nema vrdanja. On je čuvar svake demokracije. Po njemu se ravnaju svi zakonski i podzakonski akti koji se donose radi operativnosti, radi lakšeg provođenja Ustava.
A sad idemo na konkretno gradivo pa ako kiksnem u njegovom tumačenju, nećete mi uzeti za veliko zlo, jer u ovoj utakmici između dva sudionika trodiobne vlasti, netko će izgutati. No ne bojte se. Ma tko to bio, neće mu kost u grlu zapeti. I nitko mu neće reći da je neznalica.
Dakle, po našem Ustavu, po tom svetom pismu demokracije, suca Vrhovnog suda predlaže predsjednik Republike. U Ustavnim odredbama lijepo piše, iako samo u pola rečenice: Predsjednika Vrhovnog suda Republike Hrvatske bira i razrješuje Hrvatski sabor, uz prethodno mišljenje Opće sjednice Vrhovnog suda i nadležnog odbora Hrvatskog sabora, na prijedlog Predsjednika Republike. Po Zakonu, nižem pravnom aktu, Sabor raspisuje Javni poziv tražeći da se kandidati za suca prijave na taj javni poziv.
Čini se naoko da oni pomažu transparentnosti utakmice, a ustvari, napravili su bajpas, kojim predsjednički ured obavještavaju da su “obavili njegov posao“. Kada se predsjednik s karakterom uzjoguni, jer ne voli da netko obavlja njegov posao, onda kažu: „Tko te šiša! Tuži zakon, ako misliš da se on kosi s Ustavom.“
U čemu je tu kvaka?
Ako predsjednik ne tuži sukob zakona, jedna će ekipa zaposjesti cijeli teren, a ako tuži, onda će se tužba po našem lijepom običaju razvlačiti godinama, a gdje ćeš ugodnije situacije, od one da se ništa neće promijeniti i da će „naš čovjek“ raditi svoj posao još godinama dok se stvar ne riješi ili dok priroda ne odradi svoje.
No, ja se u ovu stvar kao neuka, bedasta građanka neću miješati. Pravit ću se Toša. Ili još bolje – Englez.