AUTOR ZBIRKE KONAVOSKIH RIJEČI KREŠIMIR VESELIĆ: – Dao sam podlogu, a na Konavljanima je da dovrše moj rječnik!
foto kolaži: Jadranka Gradac
Hagen – Konavle/ U veljači je u nakladi Matice hrvatske Konavle objavljena zbirka konavoskih riječi “Blago konavoskijeh riječi” autora Krešmira Veselića.
Krešimir Veselić je u ovoj jedinstvenoj zbirci koja je nastajala u razdoblju od 6-7 godina, prikupio oko 4,5 tisuća riječi kojima se govorilo u Konavlu, opisujući svoje djelo kao “građu za rječnik konavoskog govora” te pozivajući: – Dao sam podlogu, a na Konavljanima je da dovrše moj rječnik!”
Krešimir Veselić je rođen 1940. u Zagrebu od oca Ivana iz Pridvorja i majke Katarine rođene Markulin iz Trnja. Školovao se i studirao matematiku u Zagrebu, a sada je profesor emeritus matematike na Sveučilištu u Hagenu (Fernuniversität) i dopisni član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Zaslužan je za izobrazbu niza hrvatskih mladih znanstvenika matematičara i dugogodišnji predsjednik (sada počasni) Ogranka Matice hrvatske za Ruhrsko područje, gdje vodi i mali hrvatski pjevački zbor.
Recenzentica i redaktorica zbirke konavoskih riječi je Ivana Lovrić Jović. U njenoj recenziji stoji:
“Rječnička zbirka Blago konavoskijeh riječi ozbiljan je prinos hrvatskoj filologiji i konavoskoj nematerijalnoj kulturnoj baštini. Njezin je autor znanstvenik s područja egzaktne znanosti, što je rječniku zajamčilo provjerljivu istinitost podataka, a Veselićeva je temeljna klasična izobrazba pridonijela jezičnoj strukturiranosti i sustavnosti.
Gornje su odrednice autora kao pažljiva i savjesna sakupljača konavoskoga vokabulara uvjetovale i pomno biran naslov i podnaslov, premda ni uopćena inačica Konavoski rječnik ne bi netočno i neskromno predstavljala ono što se u knjizi nalazi.
Nije rijetkost da rječnike mjesnoga govora izrade sami govornici, ali je u tom poslu rijetka plodna suradnja s filolozima i stručnjacima iz pojedinih značenjskih područja koja su u rječniku zastupljena pa je i po tome ovaj rječnik jedinstven i vrijedan svekolike pozornosti. U tome smislu Blago konavoskijeh riječi primjeran je ogled drugim govornicima koji paljetkuju taj važan dio konavoskoga identiteta, poglavito zbog navođenja podataka iz građe koja je birana pomno i znalački te dopunjena podatcima iz suradnje sa samim govornicima.
Izostanak zapisa naglasaka bila je još jedna autorova teška i odgovorna odluka. Premda je naglaske zapisivao, na savjet dijalektologa u ovome ih izdanju nije ponudio, svjestan činjenice da bi za takvo što bila potrebna temeljita i dugotrajna suradnja s dijalektolozima, možda i dodatan rad s govornicima čiji bi govor bilo idealno pohraniti na koji nosač zvuka.
Korpus za ovaj glosar raznovrstan je, a može se podijeliti na govoreni (nezapisani) i pisani. Autor je dio riječi crpio iz vlastita sjećanja ili razgovora s mještanima, a dio iz pisanih tragova. Za oba je izvorišta značenja višestruko potvrđivao u za to primjerenoj literaturi. Na kraju rukopisa predstavljeni su izvori za pisani dio korpusa, iz kojega se vidi da velik dio građe dolazi iz etnografske literature (povijest svakodnevice), no ima i dovoljno filološke literature, dijalektne proze i poezije, a uzeta je u obzir i građa sa zavičajne društvene mreže te ona iz Skokova i Akademijina rječnika.
Kako je vokabular Konavala (usput) zapisan u etnološkim moi Blago konavoskijeh riječi nografijama, velik broj natuknica (preuzetih iz toga dijela korpusa) mogao bi se držati nazivljem te ga se u rječniku mjesnoga govora ne očekuje. No, pogrešno bi bilo i zaobići takve lekseme u rječniku konavoskoga govora zato što su obilježili konavosku svakodnevicu jednako kao što ribarski termini u ribarskome gradiću postaju dijelom razgovornoga idioma.
U opisivanju osnovnih načela izbora natuknica koje su ušle u rukopis autor spominje i to da nisu uvrštene standardnohrvatske riječi koje se (i) u Konavlima potvrđuju. To je potrebna obavijest kako se ne bi, pogotovo u dalekoj budućnosti, podrazumijevalo da u Konavlima nisu bile potvrđene riječi poput nebo, kruh, krv i voda. Načelo prema kojemu bi se u rječniku mjesnoga govora kao natukničke riječi zabilježili svi leksemi koje potvrđuje korpus (među njima i veliki broj iz standardnoga jezika) više je nego opravdano, no njegova je ostvarivost često ometena praktičnim razlozima (poput prostorne ograničenosti, niske obavijesnosti itd.).
Pri kraju uvoda autor poziva buduće čitatelje da mu se obrate s pitanjima i komentarima te navodi adresu svoje elektroničke pošte što je odličan način postizanja izvrsnosti u bavljenju mjesnim govorom.
Zato pozivam sve zaljubljenike u konavoski zavičaj, kao i znanstvenike filološke struke, da uzmu ovaj Rječnik u ruke i prošeću po povijesti i prošlosti Konavala zapisanoj u vokabularu i u značenjskim definicijama te u mnogobrojnim primjerima njihove uporabe.”
Više o zbirci “Blago konavoskijeh riječi” i profesoru Krešimiru Veseliću, možete pročitati i u razgovoru s autorom koji je objavljen u Dubrovačkom vjesniku (pod ovim LINKOM).
Profesoru Veseliću čestitamo na trudu, radu i djelu i želimo skoro predstavljanje njegova “Blaga” u domovini, u Konavlu, odakle je sve i poteklo.
