PJESMA O KUJI

Sergej Jesenjin
Jutros je kuja kod štale,
gdje rogoz se zlati pod gredom,
oštenila sedmero mladih,
riđih štenadi redom.

I jezikom, sve do tmine,
mati ih češljala nježna
sa trbuha …od njene topline
voda se topila snježna.

A uvečer, kad živina šuti,
kad kokoši na počinak kreću
u štalu je stigao gazda ljuti
i svu štenad strpao u vreću.

Trčati za njim snijegom je stala
slijedeć mu tragove hoda
i dugo, dugo bolno plakala
na mjestu gdje ih odnese voda.

Po povratku, vukuć se po tmini
i ližući znoj sa bedara bolnih
Mjesec joj se nad izbom učini
kao jedno od štenića brojnih.

U plavet je zurila jasnu
i cviljela nasred druma,
a mjesec na putu kasnu
sakri se stidno iza huma.

Nijemo ko od milosti il’ sreće
kad joj kamen bace niz brijeg
padoše i njene oči pseće
kao zlatni sjaj zvijezda u snijeg.

(s ruskoga preveo: Emil Cipar)

0 0 votes
Article Rating

Related Post

Subscribe
Notify of
guest
1 Comment
Newest
Oldest Most Voted
Inline Feedbacks
View all comments
Mara Caran
Mara Caran
13 years ago

Jos jedna prijelijepa pjesma, …nekad sam je morala znati napamet. Drago mi je da ju opet mogu procitati….Sviđa mi se sto radis!!! Sonja samo naprijed…:-)))