piše: Jelena Stanojčić
Vijest o smrti 2,5 godišnje djevojčice koja je preminula od posljedica majčinog premlaćivanja, toliko me kosnula, da ni na šta ne mogu misliti u zadnjih pola sata nego o toj monstruoznoj spodobi od majke, pitajući se kakva je to osoba koja je mogla pretući svoje dijete i nanijeti joj takve ozljede glave da za nju nije bilo spasa?! Takva spodoba ne zaslužuje se zvati majkom, a trebalo bi je kazniti na doživotni zatvor!
S jedne strane toliko divnih žena muku muče i godinama vode bitke s majkom prirodom da rode ili da posvoje dijete, pa ne mogu iz nekih razloga ni jedno ni drugo, a s druge strane postoje majke-monstrumi koje rode živo i zdravo dijete, pa ga onda toliko pretuku, da dijete od tog premlaćivanja podlegne.
Radi li to ijedna majka u životinjskom svijetu?! Nije mi poznato. A u ljudskom svijetu rade se najgori zločini; ono što je čovjek čovjeku u stanju napraviti to ni jedna životinja svojoj vrsti ne čini.
Ono što mi ne izlazi iz glave je djelatnik/ca Centra za socijalnu skrb. Koliko puta su već pogriješili, koliko puta krivo procijenili i donijeli odluke koje su još više ugrozile one koje je trebalo štititi, a da ne govorim koliko puta su griješili propustom, nečinjenjem? Tko sve radi u tim našim Centrima?!
Nije dovoljno biti samo kvalificiran za obavljanje toga posla, ljudima koji obavljaju takve i slične poslove to bi trebao biti poziv, morali bi ga raditi s ljubavlju, profesionalno, odgovorno i uključiti mozak, znati procijeniti situaciju.
Može li se greška kojom je netko odlučio da se djevojčica koja je bila sretna u udomiteljskoj obitelji ponovno vrati roditeljima gdje je bila zanemarivana, ičim razumskim objasniti, potkrijepiti?!
Kako će oni mirno spavati, sad kad znaju da su bili suučesnici u tom ubojstvu?
Kakvi su to socijalni radnici, kakvi stručnjaci, koji nemaju osjećaj za ISPRAVNO POSTUPANJE i ONO KOJE TO NIJE?!
Ne znam kako vas, ali ovakve vijesti me jako rastuže ali i dodatno uznemire i uzrujaju, zbog sustava!