BROJKE I RIJEČI

tekst: Žarko Delač

Pregršt podataka i informacija dostupnih u posljednje vrijeme svakom imalo internetski pismenom stanovniku naše Zemlje vrlo nas često zbunjuje. Zbog toga treba vrlo oprezno sagledavati tko i s kojim ciljem objavljuje pojedinu vijest iako je to svakim danim sve teže detektirati.

Može se reći kako medijska buka i zagušenost čini sve više štete nego koristi. Od početne dobrobiti i pozitivnih vrijednosti internetski sadržaji postaju sve veći problem. Osobito za osjetljive skupine poput djece, psiholabilnih osoba, osoba željnih medijske pozornosti, a da ne govorimo o prevarantima i hakerima koji vrebaju na svakom koraku. U stvari i ova pojava nije ništa novo već se samo nastavlja vječni sukob između dobra i zla ili informacija i dezinformacija koje je sve teže razlikovati.

Slično se događa i u političkom javnom prostoru i procjeni jesu li potezi i namjere političara usmjerene za  dobrobit  i općedruštvenu ili osobnu korist. Vremena u kojima se vrlo lako moglo razlikovati empatiju od koristoljublja, kriminala od poštenja ili iskrenost od laži, postala su prošlost.

No, situacija s brojkama i egzaktnom matematičkom naukom ipak je potpuno drugačija i još uvijek su 1 i 1 = dva! U tom kontekstu možemo analizirati javno izrečene podatke vezane uz nadzor i kontrolu provedbe epidemioloških mjera.

Policijski službenici od 11 090 kontrola objekata i događaja registrirali sedam (7) a inspektori na 3808 intervencije četiri (4) prekršaja. Ovaj, jednostavno rečeno, nonsens u kojem je sudjelovalo na stotine državnih zaposlenika, prevaljeno tisuće kilometara i utrošeno tisuće radnih sati, rezultirao je sa samo 11 prekršaja.

Očigledno je da  inspektori ne rade kvalitetno svoj posao ili se, što je manje vjerojatno, svi pridržavamo mjera. U tom bi slučaju bilo financijski daleko isplativije, a epidemiološki ništa manje efikasnije, ukinuti trošenje resursa i nadzor provođenja epidemioloških mjera jednostavno ukinuti.

Drugi matematički vrlo logičan primjer neefikasnosti ili namjere da se ništa ne učini, primjer je podignutih optužnica protiv visokopozicioniranih tajkuna i poduzetnika. Tako je naveden podatak kako je samo jedna optužnica protiv Todorića vrlo opsežna i sadrži više od 80 000 stranica. Da bi to netko pročitao i barem djelomice zapamtio potrebne su godine i iz toga je razvidno da od ove gromoglasne optužbe i eventualne kazne, neće biti ništa.

Ovakvih sličnih, matematički vrlo jednostavno dokazanih, primjera u svakodnevnom životu  možemo naći u svim porama našeg društva. No, postoje stručnjaci koji bez grižnje savjesti objašnjavaju kako je crno – bijelo i da  umjesto petka dolazi nedjelja jer da nismo sve shvatili kako treba.

Vjerojatno je ovakav način društvenog funkcioniranja, uzrok što se vrlo mali broj stručnjaka, tehničke znanosti, upušta u politiku jer za njih su egzaktni pokazatelji, smisao struke. Završit ću s usvajanjem Isključivog gospodarskog pojasa i pojašnjenjima kako se unazad 20-ak godina nisu stekli uvjeti za njegovu primjenu. Pri tome nitko nije objasnio i obrazložio što se to u međuvremenu promijenilo i koji su to uvjeti ostvareni da se upravo ovih dana odlučilo ući u ovaj, prema tome u prvom redu, politički projekt.