Tiskana nova, četvrta po redu zbirka pjesama Marice Žanetić Malenica
prilog: Uredništvo HGB
U Biblioteci Književno pero Hrvatskog književnog društva iz Rijeke u travnju je iz tiska izišla poetska zbirka naslova Zlatarica riječi splitske pjesnikinje i naše dugogodišnje suradnice u rubrici POEZIJA, Marice Žanetić Malenica.
Glavni urednik i autor predgovora je Valerio Orlić, urednica i recenzentica Darija Žilić, a dizajnerica naslovnice Daria Čičmir Marković.
Zbirka Zlatarica riječi podijeljena je u tri cjeline: Lutka od gipsa, Posvete i Portal za ljubav i uglavnom se referiraju na proživljeno u različitim razdobljima njezina života, od djetinjstva do umirovljeničkih dana.
Marica Žanetić Malenica, umirovljena novinarka, do sada je objavila tri poetske zbirke: Da je noćas bilo (ULKU Vlaho Bukovac, Split, 2018), Četiri čarobne riječi (pjesme za djecu – ULKU Vlaho Bukovac, Split, 2018) i Žena svojih godina (Kvaka, Zagreb, 2020.) te putopisnu prozu Zemlja uvezene povijesti – Dnevnički zapisi iz Australije tiskanu u nakladi Centra za kreativno pisanje (Zagreb, 2019).
Članica je Hrvatskog društva književnika za djecu i mlade – Klub prvih pisaca, Hrvatskog književnog društva Rijeka, Matice hrvatske, Umjetničke likovno-pjesničke unije Vlaho Bukovac Split i Društva za promicanje kulture Kvaka Velika Gorica.
Poeziju i prozu redovito objavljuje u web časopisu za književnost Kvaka, na portalu Hrvatski glas Berlin, gdje ima svoju rubriku naziva Tragom uspomena te u časopisu Mali Pero. Pjesme i priče su joj nagrađivane i pohvaljivane te uvrštene u više od osamdeset zbornika i časopisa u Hrvatskoj, Srbiji, BiH i Crnoj Gori.
… Njezin je poetski rukopis obilježen blagom ironijom, te samoironijom kojom se lirska junakinja osvrće na vlastiti život, snatrenja, očekivanja. Tema prolaznosti dominira, usporedba vremena mladosti i sadašnjeg vremena zrelosti i rekapitulacije. Pritom ona reže svojim poetskim skalpelom, ne štedi ni sebe, ni svijet, ni vlastite iluzije. Kao da svojim pisanjem želi prekrojiti život koji joj je dat, dati mu dodatni smisao, jer pisanje je strast. Kao što i sama ističe „brzo pišem, još brže brišem/jednu misao lako zamijenim drugom“. I posve je očito da su Maričine pjesme nastajale u dahu, da nose u sebi trag epifanije, trenutka u kojem su nastale.
… Na kraju, nije slučajno da autorica zbirku pjesama naziva „Zlatarica riječi“. Ona se tim riječima posve predaje, kroz njih živi, ostvaruje vlastitu samosvijest, ona kuje stihove svojim tihim dlijetom, sada kada je osnažena životnim burama i neverama, može se prepustiti tome. Njezino pismo nastavlja se na pjesnikinje i književnice, na žensku genealogiju, a nije slučajno da jednu pjesmu posvećuje Ivani Brlić Mažuranić, te da dojmljivo referira na nesretnu Sylviju Plath. Na kraju, život majke, radnice, supruge sad se povlači pred svijetom pjesnikinje, izlazi iz okvira, donosi novi fluks energije, a užitak stvaranja s lakoćom prelazi na čitatelje.
(Darija Žilić – iz pogovora)
… Kada se pjesnički ushiti izravno oblikuju u djelo, na tako dojmljiv i originalan način, stihovi plijene i odolijevaju trajanju. Tada buđenje stvaralačkog izražajnog procesa u potpunosti sazrijeva u njezinim poetskim uzletima.
Marica Žanetić Malenica u svojoj novoj pjesničkoj zbirci „Zlatarica riječi“ ugradila je svu svoju bogatu punoću jezičnosti i tako nam predočila i približila jednu nadasve lijepu i raskošnu poetsku zbirku u kojoj ćemo pronaći i udahnuti svu njenu ljepotu.
(Valerio Orlić – iz predgovora)